Primjena smjernica za liječenje anksioznih poremećaja u obiteljskoj medicini

Moderni, užurbani stil života pred svakoga pojedinca stavlja brojne izazove koji postaju izvor stresa koji najčešće izaziva anksioznost, kao jednu od najčešćih reakcija na stres i dovodi do povećanoga rizika za nastanak anksioznih poremećaja. Anksiozni su poremećaji, uz depresiju, među najčešćim mentalnim poremećajima u obiteljskoj medicini. Zato je potrebno poznavati kriterije za postavljanje dijagnoze nekoga od anksioznih poremećaja i smjernice za liječenje anksioznih poremećaja, osobito metode liječenja koje se mogu primijeniti u obiteljskoj medicini, kao i kriterije za konzultaciju sa psihijatrom. Svaka anksioznost nije odmah anksiozni poremećaj, a uloga liječnika obiteljske medicine jest da na vrijeme prepozna pacijente koji su pod rizikom za razvoj anksioznoga poremećaja te da djeluje preventivno i liječi poremećaje blaže kliničke slike. U svakodnevnomu radu poželjno je primjenjivati strukturirane upitnike pri postavljanju dijagnoze, kao i smjernice za farmakološko liječenje i liječenje psihosocijalnim intervencijama niskoga intenziteta, kao što su vježbe disanja i metode relaksacije te suportivni psihoterapijski pristup, za koji je liječnik obiteljske medicine educiran tijekom specijalizacije. Ako se radi o težim, kompliciranim slučajevima koji ne reagiraju na liječenje koje je preporučio liječnik obiteljske medicine, bolesnika je potrebno uputiti na konzultaciju psihijatru.