MEDIX, God. 25 Br. 135  •  Pregledni članak  •  Obiteljska medicina HR ENG

Prijezastojna stanjaPre-cardiac arrest conditions

Slavica Kvolik, Sonja Škiljić

Niz je situacija koje mogu dovesti do poremećaja kliničke slike i razvoja prijezastojnoga stanja. To su uz koronarne incidente, najčešće neurološki poremećaji, teške infekcije, trauma ili metabolički poremećaji koji se često pojavljuju udruženo. Lanac prevencije kardiorespiratornoga zastoja temelji se na mjerenju i praćenju vitalnih znakova (srce, mozak, pluća), ranom prepoznavanju i uključivanju pomoći drugih zdravstvenih službi uz praćenje odgovora, tj. reakcije na inicijalno zbrinjavanje. Kvalitetan i ciljani klinički pregled koji uz usmjerenu anamnezu obuhvaća okvirni neurološki pregled i procjenu vitalnih znakova osnova je ranoga prepoznavanja prijezastojnih stanja. Ocjenske ljestvice za procjenu rizika, primjerene svim profilima zdravstvenog osoblja, mogu pomoći u ranom prepoznavanju rizičnih bolesnika. Tako se omogućuje izdvajanje rizičnih bolesnika i ranije započinjanje terapije ili usmjerivanje u bolnicu onih bolesnika koji zahtijevaju kompleksniju dijagnostiku ili predvidivu organsku podršku.

Ključne riječi:
srčani zastoj; srčana frekvencija; arterijski tlak; disanje; mortalitet; ocjena težine bolesti

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 25 Br. 135

Several situations may lead to disorders in clinical presentation and the development of a pre-cardiac arrest condition. These are coronary incidents, neurological disorders, severe infections, trauma or metabolic disorders, often occurring together. The process of cardiac arrest prevention is based on measurement and monitoring of vital signs (heart, brain, lungs), early recognition, including other health care services, and monitoring the response or reaction to the initial management. A thorough and targeted clinical examination is the basis for early recognition of clinical deterioration. It includes the disease-specific anamnesis, a neurological examination and evaluation of vital signs. Specific risk assessment scales, suitable for all healthcare profiles, may help in the early identification of patients at risk. It allows for the segregation of patients by risk and earlier initiation of therapy. Further, it promotes sending the patients requiring more complex diagnostics or a predictable organ support to the hospital.

Key words:
heart arrest; heart rate; blood pressure; respiration; mortality; severity of illness index