MEDIX, God. 19 Br. 104/105  •  Pregledni članak  •  Nefrologija HR ENG

Patofiziologija i patološka klasifikacija dijabetičke nefropatijePathophysiology and pathological classification of diabetic nephropathy

Dajana Katičić, Josipa Josipović, Draško Pavlović

Dijabetička nefropatija je najčešći uzrok terminalnog stadija kroničnoga bubrežnog zatajenja. Ne razviju svi bolesnici sa šećernom bolešću dijabetičku nefropatiju, što pokazuje da osim okolišnih čimbenika i genski čimbenici imaju važnu ulogu. Patofiziološki mehanizam još nije u potpunosti istražen, a dosadašnje studije pokazuju da glikacija cirkulirajućih i intrarenalnih proteina, arterijska hipertenzija i intrarenalni poremećaji u hemodinamici putem raznih čimbenika rasta, citokina i kompleksnih signalnih puteva dovode do razvoja dijabetičke nefropatije. Potrebna su daljnja istraživanja da bi se pronašao mehanizam koji bi omogućio terapijsko djelovanje i u prevenciji i u progresiji dijabetičke nefropatije. 

Ključne riječi:
dijabetičke nefropatije; šećerna bolest; terminalni stadij kronične bubrežne insuficijencije

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 19 Br. 104/105

Diabetic nephropathy is the most common cause of end-stage renal disease (ESRD). Not all patients with diabetes mellitus develop diabetic nephropathy, which indicates that not only environmental factors, but also genetic factors play an important role. Although pathophysiological mechanism has not yet been fully investigated, previous studies suggest that glycosylation of circulating and intrarenal proteins, arterial hypertension and intrarenal hemodynamic disorders, including a range of growth factors, cytokines and complex signaling pathways, lead to diabetic nephropathy. Further studies are needed to identify a mechanism that would allow therapeutic intervention in the prevention and progression of diabetic nephropathy. 

Key words:
diabetes mellitus; diabetic nephropathies; kidney failure, chronic