MEDIX, God. 19 Br. 106  •  Recenzija  •  Palijativna medicina HR ENG

Veljko Đorđević, Marijana Braš, Lovorka Brajković (urednici):
„Osnove palijativne medicine – Ars medica prema kulturi zdravlja i čovječnosti“

Zvonko Kusić


Izdavač: Medicinska naklada, Zagreb
Godina izdavanja: 2013.
Format: 17 x 24 cm; uvez: meki
Opseg: 266 stranica, 2 slike, 6 tablica

 

 

Suvremena medicina dijeli se na preventivnu, kurativnu i palijativnu. Palijativna skrb je aktivna, ukupna skrb za bolesnika čija bolest ne reagira na postupke liječenja. Najvažnije je suzbijanje boli ili drugih simptoma te socijalnih, psiholoških i duhovnih problema. Palijativna skrb je interdisciplinarna u pristupu te djelokrugom obuhvaća pacijenta, obitelj i zajednicu. Afirmira život, a smrt smatra normalnim procesom; ona smrt ne ubrzava niti je odgađa. Palijativna skrb je ljudsko pravo na zdravstvenu zaštitu, a imperativ je nacionalnih vlada financiranje i razvoj plana zdravstvenih aktivnosti koje uključuju preventivno, kurativno i palijativno liječenje.


S obzirom da u Hrvatskoj, za razliku od brojnih drugih zemalja širom svijeta, još uvijek ne postoje posebna specijalizacija ili subspecijalizacija iz palijativne medicine, kao ni poslijediplomski studij, u siječnju i veljači 2013. organiziran je prvi poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja prve kategorije „Osnove palijativne medicine“ u Centru za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Budući da je jedno od osnovnih obilježja palijativne medicine rad u multidisciplinarnom timu, organizacija tečaja temeljila se na edukaciji o radu u timu, koristeći metode iskustvenog učenja (igranja uloga, simulirane pacijente, videoprikaze i sl.).
Na tečaju je sudjelovalo 127 polaznika (liječnika raznih specijalnosti, medicinskih sestara, psihologa, socijalnih radnika, duhovnika, ekonomista, pravnika, ljekarnika fizioterapeuta, volontera) iz svih hrvatskih županija te 44 predavača. Tečaj je pokazao zrelost stručnjaka i zajednice za implementacijom palijativne medicine u zdravstveni sustav. Kao rezultat tečaja nastala je i ova knjiga, ujedno i priručnik stalnog medicinskog usavršavanja, odnosno zbirka tekstova za polaznike tečaja, a urednici su bili i voditelji tečaja.


Knjigu se može podijeliti na tri veće cjeline, koje povezuju predgovor urednika i završni tekst „Umjesto pogovora: Requiem ili Oda radosti“.
U prvom se dijelu nalaze 22 poglavlja, čiji su autori stručnjaci iz različitih područja kojima se bavi palijativna medicina. Između ostalog, obuhvaćeno je definiranje pojmova palijativnog pristupa i palijativnih principa te evaluacije u palijativnoj skrbi, a opisane su i specifičnosti palijativne medicine na različitim razinama organizacije zdravstvene zaštite. Nekoliko se poglavlja bavi komunikacijskim vještinama u palijativnoj medicini, a posebno poglavlje načinima priopćavanja neželjene vijesti roditeljima teško bolesnog djeteta. Posebno su obrađeni psihijatrijski aspekti te žalovanje. S obzirom da srž palijativne medicine čini dobro educiran multidisciplinarni tim, nekoliko poglavlja obrađuje kompetencije i ulogu psihologa, ljekarnika, radnog terapeuta i medicinske sestre. Obrađene su i specifičnosti gerijatrijske palijativne skrbi, kao i socijalna odgovornost i značenje nevladinih udruga u razvoju palijativne skrbi u Hrvatskoj. Na kraju prvog dijela knjige posebno se poglavlje bavi mogućnostima povezivanja medicine i umjetnosti u palijativnoj medicini, a u sklopu toga je predstavljen projekt „Komunikacijom protiv boli“. Posebnu vrijednost tekstovima daju brojni klinički primjeri, kao i nekoliko priča bolesnika i članova njihovih obitelji.


Drugi dio knjige čini izabranih 25 eseja polaznika tečaja iz gotovo svih krajeva Hrvatske. Budući da su i polaznici tečaja osobe koje se u svakodnevnom radu bave bolesnicima s neizlječivim bolestima, njihovi tekstovi obiluju izvrsnim prikazima stanja i mogućnosti razvoja palijativne skrbi u lokalnim zajednicama.
U trećem dijelu knjige dan je prijevod Bijele knjige o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi, službenog dokumenta Europskog udruženja za palijativnu skrb s preporukama o zajedničkoj europskoj terminologiji i normama kvalitete u palijativnoj skrbi.
Knjiga je iznimno korisna svim stručnjacima i volonterima koji se bave ili se namjeravaju baviti palijativnom medicinom i palijativnom skrbi, osobito u kontekstu činjenice da je početkom srpnja 2013. Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske predstavilo Strateški plan palijativne skrbi RH za razdoblje od 2014. do 2016. godine. Cilj je novom organizacijom osigurati najbolju moguću zdravstvenu njegu oboljelima od neizlječivih bolesti te pomoći njihovim obiteljima.


Palijativna medicina ne može izliječiti osobu, ali može o njoj skrbiti, ublažiti joj bol i patnju, čuvajući dostojanstvo osobe kao jedinstvenog ljudskog bića. U palijativnoj medicini testira se sposobnost dobrog kliničara, ali i komunikacijske vještine, sposobnost rada u multidisciplinarnom timu te čovječnost. Kao što i naziv knjige ukazuje, palijativna medicina je najbolji primjer umijeća medicine koja povezuje znanost, kliničko znanje i umjetnost, a prema kulturi zdravlja i čovječnosti.