MEDIX, God. 19 Br. 106  •  Pregledni članak  •  Stomatologija HR ENG

Okluzija i ortodontska terapija u bolesnika s temporomandibularnim poremećajemOcclusion and orthodontic treatment in patients with temporomandibular joint disorders

Tomislav Badel, Sandra Anić Milošević, Dijana Zadravec, Ivana Savić Pavičin, Mirna Munitić

Kako su žvačni mišići i temporomandibularni zglobovi neposredno vezani uz okluzijske odnose, tradicionalno se temporomandibularni poremećaji stavljaju u korelaciju s poremećajima okluzije, u rasponu od evidentnih malokluzija, varijacija statičkih i dinamičkih okluzijskih odnosa sve do gubitka zuba. Adaptivni potencijal stomatognatskoga sustava povezan je i s različitim odstupanjima od idealne okluzije pa gotovo nema osobe koja nema neko obilježje poremećaja okluzije. Potrebno je prihvatiti okluzijske odnose u rasponu od idealne okluzije do raznih okluzijskih varijacija jer one nisu presudni čimbenik rizika disfunkcije stomatognatskoga sustava. Stvaranjem ortopedske nestabilnosti žvačnih mišića i temporomandibularnih zglobova samo se pojačavaju simptomi koji su nastali iz nekoga drugog razloga. Temporomandibularni poremećaj otežava ortodontsko liječenje te se tada preporučuje prethodno provesti inicijalnu terapiju. Ortodontsko liječenje ne uzrokuje simptome temporomandibularnih poremećaja u prethodno asimptomatskih osoba. 

Ključne riječi:
magnetska rezonancija; okluzija; ortodoncija; temporomandibularni poremećaji

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 19 Br. 106

Since masticatory muscles and temporomandibular joints are directly associated with dental occlusion, temporomandibular disorders are traditionally associated with occlusal diseases, ranging from obvious malocclusions, variations of static and dynamic occlusal disorders, to actual tooth loss. Adaptive potential of the stomatognathic system is related to various deviations from ideal occlusion and almost everyone has some feature of occlusal disorder. It is necessary to accept occlusal relationships, which range from ideal occlusion to different occlusal variations because they are not the deciding risk factor in stomatognathic system dysfunction. Orthopedic instability of masticatory muscles and temporomandibular joints only increases the symptoms, which have other origins. Temporomandibular disorder creates difficulties in orthodontic treatment and an initial treatment is recommended first. Orthodontic treatment does not cause symptoms of temporomandibular disorder in previously asymptomatic individuals. 

Key words:
dental occlusion; magnetic resonance imaging; orthodontics; temporomandibular joint disorders