MEDIX, God. 17 Br. 97  •  Kolumna  •  Pozitivna psihologija HR ENG

Najsretnija zemlja na svijetu – ništa nije trulo u državi Danskoj

Majda Rijavec

U komparativnim istraživanjima sreće i životnog zadovoljstva prvo mjesto najčešće „osvaja“ Danska. Istraživači taj rezultat objašnjavaju različitim faktorima od kojih su najvažniji ekonomska jednakost, socijalna sigurnost, kvalitetno obrazovanje, niska stopa kriminala, sloboda izbora osobnih ciljeva, naglasak na intrinzičnim životnim ciljevima i niska očekivanja. Za razliku od drugih bogatih država, razlike između najviših i najnižih primanja relativno su male, a jako siromašnih ljudi gotovo i nema. Obrazovanje, zdravstvena zaštita i briga za djecu i starije osobe su besplatni. Ljudi se osjećaju sigurnima i imaju veliko međusobno povjerenje. Danska kultura u velikoj je mjeri usmjerena na socijalne odnose, a očekivanja uspjeha su realnija. 

 

Komparativna istraživanja vezana uz sreću započela su 60-ih godina prošlog stoljeća. I naravno, većina ljudi iz radoznalosti pita koja je najsretnija zemlja na svijetu. U kojoj su to zemlji ljudi najsretniji i najzadovoljniji? Odgovor nije teško dati. U većini istraživanja prvo mjesto osvajala je i još uvijek osvaja – Danska.1 Pomalo ironično kad se zna da je njihov princ Hamlet bio sigurno jedan od najnesretnijih ljudi na svijetu – barem u literaturi. No, ne samo da je Danska najčešće na prvome mjestu na ljestvicama sreće – istraživanja pokazuju da razina sreće kod Danaca stalno raste još od 1974. godine. Iako je Danska jedna od najbogatijih zemalja na svijetu, istraživanja pokazuju da to nije odlučujući faktor njihove sreće. Pa ako novac nije, postavlja se pitanje što onda pridonosi tome da su ljudi u toj maloj zemlji najsretniji na svijetu.

Ekonomska jednakost

Istraživanja pokazuju da u bogatim zemljama postoji povezanost između ekonomske nejednakosti i tjelesnih i mentalnih bolesti kod odraslih, ali i kod djece.2 Što je veća razlika između najnižih i najviših prihoda, to je dobrobit djece manja (prema UNICEF-ovom indeksu), te je veća prevalencija mentalnih bolesti kod odraslih, kao i zdravstvenih i socijalnih problema.

Razlike u prihodima između bogatih i siromašnih u Danskoj su razmjerno male u odnosu na ostale zemlje. Raspodjela bogatstva je takva da izrazito siromašnih ljudi gotovo i nema, a i kad to jesu, država djelotvorno brine o njima. Prema rezultatima nekih istraživanja, najsiromašniji ljudi u Danskoj mnogo su zadovoljniji svojim životom od najsiromašnijih pojedinaca u drugim bogatim zemljama. Ta sposobnost države da podjednako psihološki brine o građanima različitog materijalnog statusa poznata je kao „danski efekt“.

 

Jedna od najomiljenijih danskih riječi je „hygge“ i važan je dio te kulture. Osjećati se „hyggelit“ u Danskoj znači ugodno provoditi vrijeme s prijateljima i članovima obitelji

 

Ekonomska jednakost povezana je s još jednim mogućim faktorom sreće. Zbog toga što nema izrazito velikih razlika u plaćama, novac nije odlučujući faktor pri izboru posla. Stoga ljudi rjeđe samo zbog novca rade poslove koje ne vole i koji su im stresni. Radije biraju one u kojima uživaju i koji ih ispunjavaju. Zašto bi radili nešto što ne vole kad je i nešto niža plaća za posao koji im odgovara još uvijek vrlo visoka. Takav izbor posla sigurno je jedan od razloga koji pridonosi visokome mjestu Danaca na svjetskoj ljestvici sreće.

Socijalna sigurnost

U Danskoj, kao i u drugim skandinavskim državama, postoji visoki stupanj društvene odgovornosti i solidarnosti. Danci s prosječnim primanjima plaćaju državi oko 50% poreza. Obitelj im je vrlo važna, ne samo deklarativno nego i stvarno. Roditelji (majka ili otac) imaju pravo na jednu godinu rodiljnog dopusta te na još 32 tjedna kad dijete napuni 14 mjeseci. Školovanje je besplatno, a država subvencionira dječje vrtiće i domove za starije osobe.3 Neki podaci ukazuju da je u mnogim zemljama nedostupna zdravstvena zaštita velik izvor stresa i zabrinutosti, što smanjuje životno zadovoljstvo. Danci imaju i plaćeni godišnji odmor od šest tjedana, a rade 35 sati tjedno. To im ostavlja više vremena za obitelj i prijatelje te za različite osobne interese. Istraživanja pokazuju da je osjećaj psihološke dobrobiti veći ako ljudi manje vremena provode na stresnom poslu, imaju određeno vrijeme za opuštanje i provode dovoljno vremena s članovima obitelji i prijateljima. Godišnji odmor i radno vrijeme to Dancima sigurno dopuštaju.4

Obrazovanje

U mnogim su zemljama mladi ljudi i njihove obitelji pod stresom zbog vrlo visokih troškova školovanja ili zbog činjenice da se zbog nedostatka materijalnih sredstava uopće ne mogu školovati. U Danskoj je obrazovanje u državnim školama i fakultetima besplatno, a 82% učenika upisuje se na fakultete. Od države dobivaju i stipendije. Na ljestvici Obrazovnog indeksa UN-a za 2010. godinu Danska se nalazi na prvome mjestu (za usporedbu – Hrvatska je na 50.).

Obrazovanje u Danskoj je ne samo besplatno, nego ima i specifične karakteristike koje mnogi smatraju vitalnima za razvoj ličnosti i stjecanja znanja kod učenika. Naglasak je na visokim standardima, cjeloživotnom učenju, aktivnom sudjelovanju i radu na projektima. Teži se razvijanju odgovornosti kod učenika, a ne kontroli od učitelja. Osnovna škola nije usmjerena na ocjene, nego na aktivno sudjelovanje i individualni napredak svakog učenika. Učenike se potiče na otkrivanje svojih sklonosti i onoga što ih zanima te da na tome temelje izbor svoga budućeg zanimanja, što također može biti jedan od uzroka visokog životnog zadovoljstva Danaca.

Niska stopa kriminala

U usporedbi s drugim zemljama Danska ima vrlo nisku stopu kriminala.4 Stopa ubojstava iznosi 0,85 na 100.000 stanovnika. Sukob u kojemu su protagonisti neznatno ozlijeđeni nožem dospijeva na naslovne stranice novina kao izrazito nasilan događaj. Nije neobično vidjeti da ljudi ostavljaju bebe u kolicima ispred trgovine u kojoj kupuju. A svjetski je poznat i danski plakat u kojem prometni policajac regulira promet kako bi pustio guske da prijeđu cestu. Zbog tako niske stope kriminala ljudi se osjećaju sigurnima i imaju veliko međusobno povjerenje, što sigurno pridonosi osjećaju sreće.

Sloboda izbora osobnih ciljeva

Danska se ubraja u tipične individualističke kulture.1 To znači da ljudi imaju slobodu birati osobne ciljeve, a manje su pod pritiskom uže ili šire obitelji. U kolektivističkim zemljama ljudi, primjerice, biraju bračnog partnera ili profesiju u velikoj mjeri prema željama obitelji ili neke uže zajednice, a ne prema osobnim sklonostima. To ih možda čini manje sretnima, ali zauzvrat mogu računati na pomoć i podršku zajednice. U Danskoj se djeca već od osnovne škole potiču na obrazovanje u područjima koja su njima važna i zanimljiva, a sloboda izbora je vrlo velika. Vjeruje se da svatko ima pravo na svoj izbor bez obzira o kojem se području života radi.

Naglasak na intrinzičnim životnim ciljevima

Brojna istraživanja govore da su ljudi koji daju prednost ekstrinzičnim ili vanjskim životnim ciljevima (bogatstvo, status, izgled) manje sretni od onih kojima su važniji tzv. intrinzični ili unutarnji ciljevi (osobni rast i razvoj, socijalni odnosi, pomaganje zajednici).5 Naime, osobe koje veliku važnost pridaju ekstrinzičnim ciljevima osjećaj vlastite vrijednosti temelje uglavnom na mišljenju drugih ljudi i njihovom odobravanju, što može biti frustrirajuće i izazvati nezadovoljstvo. Također, ti ciljevi često otežavaju zadovoljavanje temeljnih psiholoških potreba poput autonomije, kompetentnosti i bliskih odnosa s drugima. Primjerice, ako je novac vrlo važan životni cilj, valja potrošiti mnogo vremena i energije da bi ga se zaradilo, pa ne ostaje dovoljno vremena i energije za održavanje bliskih odnosa. Sljedeći nedostatak ekstrinzičnih ciljeva jest da zbog njih valja raditi stvari u kojima se ne uživa nego su često naporne i stresne. Primjerice, da bismo zaradili mnogo novca, moramo se odreći slobodnog vremena i odmora; da bismo bili popularni, moramo se družiti s ljudima koje ne volimo ili ne cijenimo i slično. S druge strane, intrinzični ciljevi pomažu zadovoljavanju temeljnih psiholoških potreba i usmjeravaju ljude na stvari u kojima uživaju zbog njih samih

Danska kultura u velikoj je mjeri usmjerena na socijalne odnose koji se ubrajaju u intrinzične životne ciljeve. Jedna od najomiljenijih danskih riječi je „hygge“ i važan je dio te kulture. Osjećati se „hyggelit“ u Danskoj znači ugodno provoditi vrijeme s prijateljima i članovima obitelji u razgovoru ili društvenim igrama. Tome pridaju veliku važnost i posvećuju puno vremena. Također su vrlo društveni i aktivni. Više od 80% Danaca sudjeluje u radu nekoga kluba, a veliki broj takvih klubova financira država. Dansko obrazovanje koncipirano je da također pridonosi intrinzičnim ciljevima, posebno osobnom rastu i razvoju.

Niska očekivanja

Mnogi Danci navode da mogući uzrok njihovog zadovoljstva leži i u niskim očekivanjima.4 Danska je mala, mirna država. Od Drugoga svjetskog rata nije sudjelovala ni u jednom ratu, nemaju poznatih filmskih zvijezda niti posebnih prirodnih znamenitosti. Ljudi su relativno skromni i zadovoljni onime što imaju. Postati filmska zvijezda ili milijunaš nije česta želja mladih. Iako i oni imaju izrazitu želju biti uspješni, njihove definicije uspjeha su realnije i manje ekstravagantne nego što je to, primjerice, slučaj kod Amerikanaca. U američkoj kulturi ljudi stalno žele sve više (posebno materijalnih stvari), ali to ih čini kronično nezadovoljnima jer uvijek ima onih koji imaju više. Zadovoljstvo onim što imaju mogao bi također biti jedan od razloga danskog zadovoljstva i sreće.

I na kraju…

Faktori visokog životnog zadovoljstva Danaca su brojni i po mnogočemu vrlo specifični. Povezani su s povijesnim razvojem, ekonomskim bogatstvom te kulturom i mentalitetom Danaca. Hrvatska je nastala i razvijala se u različitim uvjetima, ali to ne znači da od Danaca ipak ne bismo nešto mogli naučiti. Bez obzira na specifičnosti različitih država, za životno zadovoljstvo njenih građana od iznimne je važnosti socijalna, zdravstvena, obrazovna i ekonomska politika. A tu su Danci izgleda ispred svih ostalih.


LITERATURA
1. Biswas-Diener R, Vittersø J, Diener E. The Danish effect: Beginning to explain high well-being in Denmark. Soc Indic Res 2010;97(2):229-46.
2. Wilkinson R, Picket K. The Spirit Level. New York: Bloomsbury Press, 2009.
3. Vogel J. Welfare production, poverty and wealth: A comparative and longitudinal perspective. In: Glatzer W, ed. Rich and Poor: Disparities, Perceptions, Concomitants. Dordrecht: Kluwer, 2002:235-70.
4. Ringquist LP. Striving for a Happier America: Lessons from Denmark. CMC Senior Theses 2011. Paper 130. http://scholarship.claremont.edu/cmc_ theses/130/
5. Rijavec M, Miljković D, Brdar I. Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP, 2008.