MEDIX, God. 19 Br. 107/108  •  Pregledni članak  •  Gastroenterologija; Onkologija HR ENG

Mogućnosti primarne i sekundarne prevencije karcinoma želucaCurrent guidelines for the surgical treatment of gastric cancer

Bojan Tepeš

Karcinom želuca četvrti je prema učestalosti i drugi najčešći razlog smrti zbog karcinoma u svijetu s mogućnošću petogodišnjega preživljenja od 25%. Prema Globocanovim projekcijama za 2030. broj bolesnika s karcinomom želuca u svijetu povećat će se na više od 1,7 milijuna novih slučajeva godišnje (65% muškarci, 35% žene). Čimbenici rizika za karcinom želuca jesu: infekcija bakterijom Helicobacter pylori, genski čimbenici i okolišni čimbenici. H. pylori je karcinogen prvoga reda, odgovoran za nastanak 60 do 80% karcinoma intestinalnog i difuznoga tipa, kao i MALT-limfoma želuca. Istraživanja na životinjama i intervencijske studije u bolesnika pokazale su da je moguće spriječiti nastanak premalignih promjena sluznice želuca i karcinom želuca, ako se bolesnika izliječi od infekcije bakterijom H. pylori u ranijim stadijima upalnog procesa. Prema preporukama Azijskopacifičkoga konsenzusa u zemljama s incidencijom karcinoma želuca više od 20 novih slučajeva na 100.000 stanovnika godišnje, potrebno je započeti s nacionalnim probirom na H. pylori-infekciju i liječenjem na H. pylori pozitivnih bolesnika. U bolesnika s uznapredovalim preneoplastičnim promjenama sluznice želuca (atrofija i intestinalna metaplazija korpusa i antruma) potrebno je provoditi redovite endoskopske i histološke kontrole s ciljem pronalaženja početnih oblika karcinoma želuca. Rizik za karcinom želuca potrebno je stratificirati uz pomoć OLGA/OLGIM-sustava prema europskim autorima, ili prema A-D-klasifikaciji prema japanskim autorima. U zemljama s visokom incidencijom karcinoma želuca probir serološkim testom za uznapredovalu atrofiju i intestinalnu metaplaziju sluznice želuca, s određivanjem razine pepsinogena (PG I i II, PGI / PGII omjerom, te protutijelima na H. pylori-infekciju), može pomoći u pronalaženju bolesnika s povećanim rizikom za karcinom želuca. 

Ključne riječi:
Helicobacter pylori; karcinom želuca; primarna prevencija; sekundarna prevencija

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 19 Br. 107/108

Gastric cancer is fourth most common malignant neoplasm, and the second most common cause of death caused by malignant diseases. The exact etiology is unknown. Dietary habits and H. pylori infection affecting the gastric mucosa are the two major risk factors for the development of sporadic gastric cancer, while genetic mutations cause the development of familial cancers. Adenocarcinoma is the most common gastric cancer, and is found in 95% of gastric cancer cases. It affects the middle and distal third part of the stomach. Clinicopathological Lauren classification and TNM classification determine the type of treatment needed, but multidisciplinary approach is always required. However, the only curative treatment is surgical resection (distal and proximal gastric resection, gastrectomy and esophagogastrectomy) accompanied by systematic lymphadenectomy. In addition to standard resections, early gastric cancer can be successfully treated with endoscopic methods (mucosal resection and submucosal dissection). Taking into consideration that 80% of patients are asymptomatic in the early stages of the disease, the disease is often diagnosed at an advanced stage and with poor prognosis (5 year survival rate is only 15-25%). The exceptions are Japan and countries of East Asia, where 50% of patients are diagnosed in the early stages of the disease and the 5 year survival rate is higher than 90%. 

Key words:
early gastric cancer; gastrectomy; gastric adenocarcinoma; gastric distal resection; lymphadenectomy