MEDIX, God. 14 Br. 77  •  Pregledni članak  •  Interna medicina HR ENG

Mogu li blokatori beta receptora djelovati protuaterosklerotički – primjer nebivololaCan beta-blockers have antiatherogenic properties – the example of nebivolol

Željko Reiner, Eugenia Tedeschi-Reiner

Antagonisti beta adrenergičkih receptora (beta blokatori) nedvojbeno spadaju među najdjelotvornije antihipertenzive, a važni su osobito u sekundarnoj prevenciji infarkta miokarda. Indicirani su i u zatajivanju srca te nekim aritmijama. Međutim, u nedavnim je kliničkim ispitivanjima uočeno da oni, primijenjeni sami ili sa tijazidskim diureticima, povećavaju broj novonastalih slučajeva dijabetesa u usporedbi s drugim antihipertenzivima. Nepovoljni učinci nekih beta blokatora na metabolizam ugljikohidrata i lipida, te na osjetljivost za inzulin, doveli su do stava da ti lijekovi ne bi trebali biti prvi izbor u liječenju hipertoničara koji imaju i druge čimbenike rizika za kardiovaskularne bolesti. Ipak, to se ne odnosi na beta blokatore koji djeluju vazodilatacijski, kao što je primjerice nebivolol, za koje je ustanovljeno da imaju povoljne metaboličke učinke pa ne uzrokuju promjene u koncentraciji ukupnog i LDL kolesterola, glukoze u krvi te tjelesne težine, a čak poboljšavaju razine triglicerida i HDL kolesterola. Nebivolol ima i antioksidacijska svojstva te potiče proizvodnju dušičnog monoksida pa time popravlja poremećenu funkciju endotela, a ona je pak ključna u patogenezi ateroskleroze. Nedavno je dokazano da nebivolol možda ima i zaštitnu ulogu u smislu djelovanja na gene koji su odgovorni za početak i napredovanje ateroskleroze. Stoga se može zaključiti da barem neki beta blokatori imaju i protuaterosklerotička svojstva

Ključne riječi:
adrenergički beta-antagonisti; hiperkolesterolemia; infarkt miokarda; nebivolol; šećerna bolest

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 14 Br. 77

Antagonists of beta-adrenergic receptors (beta-blockers) are undoubtedly among the most effective antihypertensive medications and crucial in secondary prevention of myocardial infarction. They are also beneficial for patients with heart failure and cardiac arrhythmias. Recently, it has been shown that treatment regimens based on these medications, with or without thiazide diuretics, are associated with a greater number of cases of new-onset diabetes than regimens based on some other antihypertensive drugs. The unfavourable effects of some beta-blockers on carbohydrate and lipid metabolism and insulin sensitivity have also contributed to the views that they should not be preferred in hypertensive patients with other cardiovascular risk factors. Conversely, this does not apply to vasodilatory beta-blockers, such as nebivolol, which have been shown to have favourable metabolic effects causing no change in total and LDL cholesterol, blood glucose level or bodyweight and even improving triglyceride and HDL cholesterol levels. Nebivolol also has antioxidant properties and increases NO production, thus improving endothelial dysfunction, which plays a key role in the pathogenesis of atherosclerosis. It has also been found to have a potentially protective role as it affects the expression of a number of genes involved in the appearance and progression of atherosclerosis. Thus, we may conclude that at least some beta-blockers have antiatherogenic properties

Key words:
adrenergic beta-antagonists; diabetes mellitus; hypercholesterolemia; myocardial infarction; nebivolol