MEDIX, God. 26 Br. 146  •  Recenzija  •  Obiteljska medicina / Psihologija HR ENG

Aleksandar Ljubotina:
„Liječenje komunikacijom“

Darko Lončarić, Branislava Popović


Izdavač: Redak, Split; Sveučilište u Rijeci, Fakultet zdravstvenih studija
Godina izdanja: 2021.
Format: 16 x 22 cm ; uvez: meki
Opseg: 106 stranica

 

 
 

Suvremeno društvo zahtijeva kvalitetnu komunikaciju, čime nameće potrebu svakom pojedincu da usavrši vlastite komunikacijske vještine. Usvajanje komunikacijskih vještina predstavlja imperativ i izazov u profesionalnom usavršavanju zdravstvenih djelatnika. Knjiga "Liječenje komunikacijom" namijenjena je ne samo studentima medicinskog i fakulteta zdravstvenih studija, liječnicima i medicinskim sestrama/tehničarima, već i čitateljima koje zanima područje komunikacije zdravstvenih djelatnika s pacijentima. Autor, kao obiteljski liječnik i psiholog, vješto isprepliće teorijske osnove komunikologije s njihovom praktičnom implementacijom u radu obiteljskih liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika koji liječe i savjetuju pacijente. Istinski, s mnogo ljubavi prema svom poslu, pristupa problemu komunikacije u štivu koje ukazuje kolika je širina njegova profesionalnog interesa.

Već naslovom knjiga obećava unaprjeđenje razumijevanja komunikacije u obiteljskoj medicini, od ideje da je komunikacija prijeko potrebna za uspostavljanje primjerene dijagnoze i propisivanja terapije do spoznaje da sama komunikacija može biti terapija, ili imati terapeutski učinak, usporediv s djelovanjem farmakoloških lijekova.

Tema kojom se bavi knjiga logički je i pregledno razrađena kroz deset sadržajnih poglavlja i zaključak, koji objedinjuje brojne interdisciplinarne spoznaje, uz poseban osvrt na važnost liječenja komunikacijom u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Sukladno dobroj praksi jasne komunikacije i metodičko-didaktičkih principa poučavanja u uvodnom dijelu knjige, autor nas pomoću definicija vodi kroz povijesni pregled pokušaja usuglašavanja različitih razumijevanja riječi „komunikacija“. Opisani su povijesno relevantni teorijski modeli komunikacije koji su se nadograđivali sve do integrativnog, Barnlundovog transakcijskog modela komunikacije. U drugoj cjelini „Osnove liječenja komunikacijom“ autor koristi ključnu motivacijsku strategiju pri izlaganju novih sadržaja: potiče čitatelja na razmišljanje o važnosti komunikacije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Pritom prvo ističe probleme do kojih neprimjereni obrazac komunikacije ili izostanak primjerene komunikacije dovodi. Nakon isticanja potencijalnih problema koje svaki zdravstveni djelatnik želi izbjeći, nudi komunikaciju ne samo kao preduvjet ispravne dijagnoze, informiranja i prepisivanja terapije, već kao sam lijek.

Slijede poglavlja s opisima osnova verbalne i neverbalne komunikacije u kojima autor vješto kombinira spoznaje iz bihevioralnih, ali i lingvističkih znanosti, naglašavajući iznimnu kompleksnost promatrane teme kojoj se mora pristupiti interdisciplinarno. U zasebnom poglavlju razrađuje važnu ulogu humora kao lijeka. Autorova duhovitost pridonosi lakoći razumijevanja iznesenog teksta, uz zaključak kako smisao za humor ima terapijski učinak, kroz smanjivanje stresa koji prati liječenje akutnih i kroničnih bolesti.

Središnji dio, vezan uz osnovnu svrhu knjige, obuhvaćaju poglavlja o odrednicama i praksi uspješnog liječenja komunikacijom. U tom dijelu predstavljene su temeljne odrednice svake komunikacije kao najveći profesionalni izazov, ali i kao preduvjet profesionalnosti u odnosu između onoga tko pomoć pruža i onoga kome je potrebna pomoć: povjerenje, privatnost, empatija i aktivno slušanje.

Slijedi dio koji se najviše oslanja na praktičnu primjenu, primjereno uokviren u faze transteorijskog modela promjene ponašanja. Čak i u tom poglavlju autor balansira aplikativan i znanstveno-istraživački pristup dovodeći konstrukte o kojima piše do razine operacionalizacije u obliku mjernih instrumenata. Takav postupak potiče daljnja znanstvena, empirijska istraživanja, ali istovremeno laicima olakšava razumijevanje teorijskih konstrukata i dimenzija na kojima se temelje izlaganja i argumentacije u knjizi.

Autor je, kao izvrstan komunikator, uspio napraviti informacijama bogatu publikaciju koja obimom ne opterećuje, a informira o najvažnijim aspektima teme, te transformira čitatelja praktičnim korištenjem komunikacijskih tehnika opisanih u knjizi. Time knjiga ostvaruje i edukacijsku ulogu i predstavlja znanstveno utemeljen, praktičan izvor za učenje svim strukama kojima je komunikacija s ljudima osnova djelatnosti, a posebice pomagačkim strukama koje komunikaciju mogu koristiti kao lijek.