MEDIX, God. 23 Br. 124/125  •  Osvrt  •  Urologija HR ENG

Liječenje inkontinencije u obiteljskoj medicini

Vjekoslava Amerl Šakić, Ines Balint, Ljiljana Lulić-Karapetrić, Ivica Belina

Mnogobrojni su uzroci i neželjene posljedice inkontinencije, koji utječu na ukupno zdravlje i kvalitetu života. Građani nemaju dovoljno informacija o odgovarajućoj pomoći, prevenciji, liječenju, zbrinjavanju, a o problemu nerado govore. Koalicija udruga u zdravstvu, u partnerstvu s udrugom Promjena i Institutom za žensko zdravlje organizirala je od 9. do 12. veljače 2017. godine u Osijeku kongres „Problem oslabljene funkcije mjehura – Moja mala tajna“, s ciljem podizanja svijesti stručne i opće javnosti o problemu urinarne inkontinencije u oba spola i svih dobnih skupina, načinima njezina prepoznavanja i dijagnosticiranja te mogućnostima liječenja ili zbrinjavanja.

Inkontinencija je, prema ICS-u (engl. International Continence Society), svako nevoljno ispuštanje urina i/ili stolice. Tijekom života doživi je svaka četvrta žena i svaki osmi muškarac. Urinarna inkontinencija doživljava se kao društveni tabu te obiteljski liječnik treba potaknuti razgovor s bolesnikom o tom problemu, objasniti uzrok problema te pronaći najučinkovitiji način prevencije i liječenja.

Urinarna inkontinencija postaje sve veći zdravstveni problem – kako za bolesnike, tako i za zdravstvene djelatnike i osiguranje, učestalost raste sa životnom dobi, a udio stanovnika starijih od 65 godina je u porastu. Dovodi do socijalnih i higijenskih poteškoća, pogoršava kvalitetu života i, nažalost, još je uvijek neugodna tema za razgovor.

Pristup liječenju je individualan i ovisi o zdravstvenom stanju bolesnika. Najčešće je potrebna kombinacija različitih postupaka. Zbog složenosti problema, inkontinencijom se bavi više liječničkih specijalnosti, jer je samo zajedničkim iskustvima i suradnjom moguće pomoći osobi koja pati od urinarne inkontinencije.

Dobrim zbrinjavanjem inkontinencije prema individualnoj situaciji bolesnika, uz poznavanje i primjenu svih raspoloživih dijagnostičkih i terapijskih postupaka te pomagala za inkontinenciju, može se pomoći bolesniku da bude zaštićen od daljnjih fizičkih i psihičkih oštećenja. Jednom odabran terapijski postupak ne mora biti trajan. U izmijenjenim okolnostima potrebno je ponovno individualno prilagođivanje i savjetovanje. Zbog toga je važno uvijek iznova propitivati je li bolesnik dovoljno zbrinut i zadovoljan.

Uvjeti Pravilnika o ortopedskim pomagalima HZZO-a za ostvarivanje prava na pomagala za inkontinenciju

Zdravstveni sustav Republike Hrvatske odobrava korištenje pomagala bolesnicima s inkontinencijom pod uvjetima navedenim u Pravilniku o ortopedskim pomagalima:

„Zdravstveno osigurana osoba, zbog inkontinencije, odnosno retencije urina, ima pravo na pomagala za urogenitalni sustav utvrđena u Popisu pomagala, a prema indikacijama iz Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima. Pravilnik propisuje uvjete i način ostvarivanja prava osiguranih osoba HZZO-a, a iz obveznoga zdravstvenog osiguranja na pomagala za urogenitalni sustav. Osigurana osoba ostvaruje pravo na pomagalo iz stavka 1. ovoga članka:

1. zbog prirođene greške i/ili bolesti urogenitalnoga ili probavnoga sustava, a posljedica je trajna inkontinencija urina i/ili stolice

2. zbog bolesti i/ili ozljeda živčanoga sustava, a posljedica je trajna inkontinencija urina i/ili stolice

3. zbog poremećaja svijesti prema „Glasgow coma scale“ od 0 do 8

4. zbog mentalne retardacije osoba starijih od 3 godine, a posljedica je inkontinencija urina i/ili stolice.

Izabrani liječnik koji propisuje pelene obvezan je navesti koju vrstu i koju veličinu pelena utvrđenih u Popisu pomagala propisuje osiguranoj osobi.

Pomagala za inkontinenciju

Pelene. Primjenjuju se kod inkontinencije osoba starijih od 3 godine. Osigurana osoba ostvaruje pravo ili samo na niskoupijajuće pelene do 400 kom., ili na kombinaciju niskoupijajućih i visokoupijajućih pelena, ili na kombinaciju niskoupijajućih pelena i anatomskih uložaka do maksimalne količine određene Pravilnikom.

Anatomski ulošci. Osigurana osoba ostvaruje pravo ili samo na anatomske uloške do 275 komada ili u kombinaciji s pelenama na način kako je objašnjeno u indikacijama 201, 202 i 203.

Zaštitni podmetači. Primjenjuju se kod inkontinencije stolice i urina. Osigurane osobe koje prema Barthelovu indeksu potpuno ovise o tuđoj pomoći ostvaruju pravo na do 90 komada na 3 mjeseca; osigurane osobe koje se samokateteriziraju ostvaruju pravo na 30 komada u 3 mjeseca.

Pelene u spoju s gaćicama za noć, visokoupijajuće. Primjenjuju se kod inkontinencije osiguranih osoba starijih od 7 godina. Osigurana osoba ostvaruje pravo ili samo na visokoupijajuće, ekstravelike pelene do 320 kom, ili na kombinaciju visokoupijajućih, ekstravelikih pelena i anatomskih uložaka do maksimalne količine određene Pravilnikom.

Gaćice mrežaste elastične. Primjenjuju se kod inkontinencije osiguranih osoba starijih od 7 godina. Osigurana osoba ostvaruje pravo ili samo na anatomske uloške do 275 komada ili u kombinaciji s pelenama na način kako je objašnjeno u indikacijama 201, 202 i 203. – do 10 komada. Sva se pomagala propisuju za razdoblje od 90 dana, iako se može propisati i količina za kraće razdoblje.

Odabir pomagala i postupci liječenja

Pravilnikom nisu obuhvaćeni stresna inkontinencija i stanje nakon kirurškoga zahvata. Dvojbeno je tumačenje i pravo na pomagalo u slučaju teško pokretnoga ili nepokretnoga bolesnika. Ne postoji mogućnost odabira svih pomagala u odnosu na spol, strogo je definirana količina i kombinacija pomagala.

Prilikom postavljanja kriterija za izbor ispravnoga pomagala potrebno je voditi računa o osobinama korisnika (dob, spol, individualni status, vrsta i stupanj inkontinencije), vrsti i primjeni proizvoda, cijeni (mogućnost individualne nadoplate).

Teško je pridržavati se striktnih brojčanih kriterija prilikom propisivanja pomagala s obzirom na to da količina, vrsta i potreba za pomagalima ovisi o aktivnostima bolesnika, stanju muskulature donjih udova i dna zdjelice, eventualnim pridruženim deformacijama ili drugim bolestima genitourinarnoga sustava i količini pomagala u originalnom pakiranju.

U pravilnom odabiru proizvoda važno je voditi računa i o čimbenicima povezanim s uporabom, odgovarajućim informacijama, edukacijom, potrebama njege, anatomskom obliku, količini rublja, količini otpada, održivosti okoliša, sigurnosti uporabe proizvoda, troška zdravstvenog osiguranja i korisnika.

Skrb o zdravlju kože je bitna, jer je oštećenje kože jedna od težih posljedica urinarne i fekalne inkontinencije za tjelesno zdravlje, ali i ukupni trošak skrbi. Osim toga, bitna je karakteristika proizvoda koji utječu na vlažnost kože, glatkoću kože, mikroklimu kože, izostanak nuspojava kao i osobna reakcija na proizvod, kvalitetu skrbi.

Liječenje inkontinencije treba započeti minimalno invazivnim metodama liječenja kao što su higijensko- dijetetske mjere, promjena životnih navika, bihevioralna terapija, vježbe jačanja mišića dna zdjelice, a ako takvi postupci ne rezultiraju zadovoljavajućim ublaživanjem tegoba bolesnika, preporučuje se uvesti i farmakoterapiju. Lijekovi postaju specifičniji za ciljane stanice uz manje nuspojava, dok se kao posljednja linija preporučuje kirurško liječenje.

Važno je naglasiti da se dobrim zbrinjavanjem inkontinencije prema individualnoj situaciji bolesnika i uz poznavanje svih raspoloživih pomoćnih sredstava može pomoći bolesniku da bude zaštićen od fizičkih i psihičkih oštećenja. Uz to treba naglasiti važnost stalnoga propitkivanja je li bolesnik dovoljno zbrinut i zadovoljan.

Kongres „Problem oslabljene funkcije mjehura – Moja mala tajna“ (Osijek, 9. – 12. veljače 2017.)

Inkontinencija je zdravstvenosocijalni problem koji će u budućnosti zauzimati sve značajnije mjesto, budući da je u Hrvatskoj sve izraženiji trend starenja populacije, a informiranost i svjesnost o problemu u društvu još uvijek je nedostatna. Mnogobrojni su uzroci i neželjene posljedice inkontinencije, koji utječu na ukupno zdravlje i kvalitetu života. Građani nemaju dovoljno informacija o odgovarajućoj pomoći, prevenciji, liječenju, zbrinjavanju, a o problemu nerado govore.

Koalicija udruga u zdravstvu, u partnerstvu s udrugom Promjena i Institutom za žensko zdravlje organizirala je od 9. do 12. veljače 2017. godine u Osijeku kongres „Problem oslabljene funkcije mjehura – Moja mala tajna“, s ciljem podizanja svijesti stručne i opće javnosti o problemu urinarne inkontinencije u oba spola i svih dobnih skupina, načinima njezina prepoznavanja i dijagnosticiranja te mogućnostima liječenja ili zbrinjavanja, kako taj problem ne bi imao negativne učinke na kvalitetu života osoba pogođenih urinarnom inkontinencijom.

Urinarna inkontinencija gotovo je uvijek posljedica neke druge osnovne, izlječive bolesti i često se bolesnici ne odluče požaliti svome liječniku na probleme koje imaju.

Namjera je organizatora bila destigmatizirati inkontinenciju i osloboditi osobe koje su njome pogođene stida, kako bi otvoreno razgovarali sa svojim liječnikom. Vrlo često upravo zbog stida, bolesnice i bolesnici ne razgovaraju s liječnikom o tom problemu, te laka i lječiva urinarna inkontinencija prelazi u tešku i kroničnu, s dalekosežnim negativnim utjecajem na kvalitetu života osobe pogođene tim problemom.

Inkontinencija je u najvećem broju slučajeva izlječivo stanje u svim dobnim skupinama. Podatci iz provedenih istraživanja pokazuju da oko trećina žena ima problem s nekom vrstom inkontinencije; 14–20% mladih žena i 65% žena u menopauzi i postmenopauzi, te je taj problem prisutan u 26% žena u dobi od 30 do 59 godine i u 30% žena u dobi od 60 i više godina. U muškaraca je ona znatno rjeđa, zahvaljujući strukturi muškoga urinarnog trakta, ali 17% muškaraca u dobi višoj od 60 godina s njom se susreće, a s porastom dobi ta brojka raste. Inkontinencija se pojavljuje i u djece, u oko 10% petogodišnjaka, 5% desetogodišnjaka i 1% osamnaestogodišnjaka, te je dvostruko učestalija u djevojčica, nego u dječaka.

Posebnu skupinu osoba pogođenih problemom urinarne inkontinencije čine osobe s invaliditetom, osobe s kroničnim bolestima i palijativni bolesnici pa je zasebna tema kongresa bila posvećena i toj populaciji.

Kongres je bio namijenjen liječnicama/ liječnicima obiteljske medicine, specijalisticama/specijalistima ginekolozima, ginekourolozima i urolozima, liječnicama/liječnicima svih specijalnosti koji se susreću s tim problemom, medicinskim sestrama i tehničarima, njegovateljicama/ njegovateljima, članovima obitelji koji pružaju skrb oboljelim osobama i predstavnicama/predstavnicima udruga pacijenata.

Zaključci okrugloga stola

1. Urinarna inkontinencija doživljava se kao društveni tabu te obiteljski liječnik treba potaknuti razgovor s bolesnikom o tom problemu, objasniti uzrok problema te pronaći najučinkovitiji način prevencije i liječenja, koji ne mora biti trajan. U prepoznavanju problema, dijagnostici i načinu zbrinjavanja potrebno je individualno pristupati, s obzirom na potrebe bolesnika i njegovu kvalitetu života.

2. Troškovi u području zbrinjavanja inkontinencije na nacionalnoj razini i dalje će rasti. Preventivnim mjerama i informiranjem pojedinca, ali i opće javnosti, može se pozitivno utjecati na zadovoljstvo pojedinca, ali i na smanjenje troškova u zdravstvenom sustavu.

3. Urinarna inkontinencija može dovesti i do nesposobnosti za rad. Preporučuje se prilagodba radnih uvjeta, prema potrebi i prilagodba radnoga mjesta i profesionalna rehabilitacija.

4. Za poticanje razgovora o inkontinenciji, te o inkontinenciji i utjecaju na seksualno zdravlje, potrebno je bolesnike o tome izravno pitati; više od 90% bolesnika očekuje da ih se o tome pita.

5. Palijativnog bolesnika potrebno je doživljavati kao osobu, i individualno pristupiti u sveobuhvatnom zbrinjavanju uključujući i zbrinjavanje inkontinencije, kako bi mu se omogućio dostojanstveni kraj života.

6. U komunikaciji s bolesnicima, ustaljeni paternalistički pristup liječnika potrebno je zamijeniti suradnom komunikacijom s osobom – bolesnik je partner u liječenju i održavanju zdravlja. Komunikacija liječnika i bolesnika je najvažnija vještina u medicinskoj praksi na putu do uspješne dijagnoze i liječenja, te uspostavljanja odnosa s bolesnikom, osobito u kroničnim bolestima i stanjima.

 

U sklopu kongresa održana je radionica World cafe na temu destigmatizacije inkontinencije i kvalitetnijeg sustava zbrinjavanja inkontinencije u Hrvatskoj te su definirani ciljevi budućih aktivnosti:
• Uklanjanje stigme i osjećaja srama u osoba s urinarnom inkontinencijom: promjena načina komunikacije s pacijentima, informativni letci i plakati s dozom humora, kako bi se pacijentima olakšala komunikacija, diseminacija znanja unutar struke
• Uklanjanje stigme o urinarnoj inkontinenciji u općoj javnosti: kampanja za podizanje svijesti svih struktura društva o problemu urinarne inkontinencije, dijeljenje osobnih priča, konkretne preventivne mjere, a ne samo rješavanje problema, zdravstveni odgoj svih struktura društva
• Konkretne aktivnosti i prijedlozi za zdravstvenu administraciju: potrebno je napraviti analizu financijske učinkovitosti i pravilnikom izjednačiti sve vrste inkontinencije, sustavna kontrola domova umirovljenika i domova socijalne skrbi, prevencija imobilnosti nakon ortopedskih operacija i kvalitetna rehabilitacija, proširenje popisa pomagala pri HZZO-u, vaučer za pacijente koji sami biraju pomagala i način zbrinjavanja inkontinencije, od Ministarstva zdravstva zahtijevati da na državnoj televiziji emitiraju zdravstvene poruke i da se provede sustavna edukacija osiguranika o samozbrinjavanju i brizi o zdravlju, u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta promijeniti kurikulume obrazovanja mladih liječnika, medicinskih sestara i fizioterapeuta.
U sklopu kongresa „Problem oslabljene funkcije mjehura – Moja mala tajna“ u Osijeku održana je radionica World cafe na temu destigmatizacije inkontinencije i kvalitetnijeg sustava zbrinjavanja inkontinencije u Hrvatskoj