„Klinička psihoneuroendokrinoimunologija – PNEI“
OGLAS
Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za medicinske znanosti i Orlando Medicus
Godina izdanja: 2020.
Format: 17 x 24 cm; tvrdi uvez:
Opseg: 458 stranica
Nova knjiga „Klinička psihoneuroendokrinoimunologija“ urednica Vide Demarin i Sanje Toljan u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Razred za medicinske znanosti, i Orlando Medicusa, izašla je u prosincu 2020. godine u Zagrebu. Djelo predstavlja novi koncept utjecaja stresa na zdravlje naglašavajući bliskost psihe, mozga i tjelesnih sustava, što je osnova nove discipline psihoneuroendokrinoimunologije (PNEI). Ideja o međusobnoj povezanosti organa i organskih sustava nije nova niti revolucionarna, štoviše, vrlo je iskustveno ostvariva. Tijekom godina bilo je potrebno objaviti rezultate stotina tisuća znanstvenih studija kako bi ta ideja bila znanstveno utemeljena. Na tom su se putu našli istraživači, uglavnom bazičnih prirodnih znanosti, čiji su rezultati uspješno inkorporirani, iako još uvijek čekaju translaciju u kliničku praksu. Neki od njih ostavili su dublji trag i ubrzali proces usvajanja nove paradigme.
U knjizi se mogu pronaći podaci da je psihoneuroendokrinoimunologija, prvi put opisana 1936. godine, proučavanje interakcija između psihe, neuronskih i endokrinih funkcija i imunoloških odgovora. Cilj je PNEI-ja primijeniti medicinsko znanje u liječenju različitih alergijskih, imunoloških, autoimunih, reumatskih, endokrinih, kardiovaskularnih, neuroloških, zubnih i drugih patologija. Epigenetski čimbenici i značajni stresovi različitih vrsta, koji djeluju kroz određene putove i neurotransmitere, u velikoj su mjeri uključeni u promjenu psihoneuroendokrinoimunološke osi, što rezultira pojavom bolesti.
Autori ističu činjenicu da je, zajedno sa živčanim i endokrinim, imunološki sustav jedan od tri glavna integrativna sustava u višim organizmima. Sve više dokaza pokazuje prisan odnos između imunološkog te endokrinog i živčanog sustava: psihoneuroendokrinoimunološki sustav može utjecati na imunološki odgovor, a time i na sposobnost organizma da se nosi s bolešću, i obrnuto, imunološki sustav može utjecati na neuroendokrine funkcije. Takav unakrsni razgovor među sustavima ovisi o petljama povratnih informacija koje rade na održavanju homeostatske ravnoteže.
Knjiga je sveobuhvatan izvor novijih spoznaja iz tog područja. Dobro je organizirana i sastoji se od više od 20 poglavlja, od globalnog koncepta i njegovoga povijesnog razvoja do naglašavanja njegovog prevođenja u kliničku praksu nekoliko medicinskih disciplina. Napisana od stručnjaka u svojim područjima (32 autora), pouzdan je izvor mnogih mogućih PNEI pristupa u različitim područjima medicine. Svako poglavlje završava popisom recentnih referencija. Kako PNEI os obuhvaća nekoliko mehanizama odgovornih za nastanak bolesti u kojima međusobno djeluju različite medicinske discipline, autori predlažu potrebu za integrativnim pristupom. Znanost PNEI-ja mora ići ruku pod ruku sa zdravstvenim odgojem i promicanjem zdravih stilova života kako bi se postiglo zdravlje bolesnika. Čitatelj može pronaći činjenice o bolestima koje su rezultat promjene na bio-psiho-socijalnoj razini, a koja može ukazivati na potrebne promjene u načinu života koje se mogu poduzeti uz odgovarajuće medicinsko vođenje. Emocije i stres značajno utječu na zdravlje i osjetljivost na patologiju, kao i na sposobnost oporavka od bolesti. PNEI pruža znanje o biološkoj dinamici konvencionalne medicine i važnosti promjena životnog stila u borbi protiv bolesti.
Taj izvanredni pristup bio je dovoljan za urednice da okupe svoje koautore iz različitih dijelova medicine, stvarajući tako svjež i inovativan alat za širenje novih znanja i implementiranje istih u svakodnevnu kliničku praksu. Ideja je utjelovljenje nove fiziologije u kliničkoj praksi.
Profesor Bottaccioli začetnik je nove paradigme iscjeljenja, a znanje prenosi liječnicima na razumljiv način. Poveznica je između znanosti i struke, ono što nam danas treba. Prof. Bottaccioli napisao je sljedeće: „Doživljavamo opću krizu u biomedicinskom modelu, koji je bio dominantan u posljednja dva stoljeća. Odgovor na krizu u medicini mogao bi stići putem PNEI-ja, interdisciplinarnog polja koje ljudsko tijelo smatra strukturiranim i umreženim entitetom u kojem biološki i psihološki sustavi međusobno komuniciraju. Takva vizija čini temelj novog integriranog pristupa u prevenciji i liječenju, a istovremeno otvara mogućnost uklanjanja povijesne i filozofske suprotnosti između uma i tijela, kao i medicine i psihologije. Korijen PNEI-ja leži u proučavanju stresa, od Hansa Selyea do danas. Moguće je objediniti dvije velike tradicije (biološku i psihološku) u proučavanju stresa s ciljem rekonstrukcije ravnoteže zdravlja i bolesti. Ono što nam treba je nova znanost koja će ukloniti uskogrudnost znanstvene kulture 20. stoljeća, čiji su korijeni u recipročnom redukcionizmu dominirali u psihologiji i biomedicini.”
Ovo potpuno novo djelo u svijetu medicinskog izdavaštva u Hrvatskoj bit će korisno štivo za sve one koji njeguju interdisciplinarni i cjeloviti pristup bolesniku. Zahvaljujemo i čestitamo svim autorima izuzetno nadahnjujuće knjige.
OGLASI
