Kardiorenalni sindrom – definicija, klasifikacija i klinički značaj

Autor: Sanjin Rački, Ivan Bubić
Sažetak:

Pojam kardiorenalni sindrom (KRS) često se koristiti bez dobro prihvaćene definicije, a uključuje širok niz međusobno povezanih poremećaja srca i bubrega. Nova klasifikacija prepoznaje pet podtipova koji odražavaju patofiziologiju, vremenski okvir, kao i prirodu popratne srčane i bubrežne disfunkcije. KRS se može okvirno definirati kao niz patofizioloških poremećaja srca i bubrega pri čemu akutne ili kronične disfunkcije jednog organa mogu izazvati akutne ili kronične disfunkcije drugog. KRS tipa 1 odražava naglo pogoršanje srčane funkcije što dovodi do akutne bubrežne ozljede. KRS tipa 2 obuhvaća kronične srčane funkcionalne abnormalnosti koje dovode do progresivne kronične bolesti bubrega. KRS tipa 3 sastoji se od naglog pogoršanja funkcije bubrega koji uzrokuju akutnu srčanu disfunkciju. KRS tipa 4 opisuje stanje kronične bolesti bubrega koja doprinosi smanjenju srčane funkcije, srčanoj hipertrofiji i/ili povećanom riziku od neželjenih srčanožilnih događaja. KRS tipa 5 odražava sustavne poremećaje koji uzrokuju i srčanu i bubrežnu disfunkciju. Korištenje ove klasifikacije može pomoći liječnicima u karakteriziranju pojedinih skupina bolesnika, u obrazloženju za određene strategije liječenja kao i u dizajniranju budućih kliničkih studija. 

Ključne riječi:
biomarkeri; čimbenici rizika; kardiovaskularne bolesti; zatajenje bubrega, kronično; zatajivanje srca

OGLAS