MEDIX, God. 23 Br. 126  •  Recenzija  •  Povijest medicine HR ENG

Ante Škrobonja:
„Kako zavoljeti Hipokrata: Aforizmi, Prisega i mudroslovice kao poticaj“

Igor Eterović


Izdavač: Tisak Zambelli, Rijeka
Godina izdavanja: 2017.
Format: 150 x 210 mm; uvez: tvrdi
Opseg: 224 stranice, 216 slika

 

U izdanju Tiska „Zambelli“ iz Rijeke i Hrvatskog znanstvenog društva za povijest zdravstvene kulture nedavno je objavljena knjiga pomalo intrigantnog naslova „Kako zavoljeti Hipokrata: Aforizmi, Prisega i mudroslovice kao poticaj“. Njen je autor prof. dr. sc. Ante Škrobonja, dugogodišnji profesor povijesti medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i jedan od vodećih hrvatskih povjesničara medicine s respektabilnim međunarodnim ugledom.

Prvi dio djela čine prvi put na hrvatski jezik prevedeni i komentirani Aforizmi. U njima je u sedam poglavlja skupljeno 412 kratkih, jednostavnih, nerijetko duhovito sročenih misli ili sažetih medicinskih poruka koje su, ne bez razloga, tijekom mnogih stoljeća slovili kao „mala biblija antičke medicine“. U drugom dijelu je prikazan povijesni razvoj Prisege s prijevodima na više jezika i iz nje nastalih modifikacija svečanih izjava u srodnim medicinskim granama. Treći dio čini 111 mudroslovica, tj. izreka o zdravlju i bolestima, liječnicima i bolesnicima te o liječenju i lijekovima preuzetim iz Hipokratovih djela, koja su trajno zaživjela i u svakodnevnoj komunikaciji.

Posljednja je cjelina obogaćena brojnim primjerima koji svjedoče o Hipokratovoj prisutnosti u našoj kulturi: institucije, medaljoni i kovanice, poštanske markice, nazivi ulica s njegovim imenom ili prikazom njegova lika itd.

Rukopis predstavlja skladnu cjelinu u kojoj je monografijskim pristupom Hipokrat prije svega obrađen kao osobnost širega kulturalnog značenja, čemu je knjiga stilom i strukturom podređena. Ne pretendirajući znanstvenoj rigoroznosti, pisan publicističkim stilom, tekst zadržava jasnoću i svježinu, ne izlazeći pritom iz okvira utemeljenosti u znanstvenoj pozadini.

Središnji dio rukopisa svakako su Hipokratovi Aforizmi, odnosno autorov prijevod temeljen na konzultiranju nekoliko predložaka, gdje uz pomno birane riječi koje, iako ponekad zazivaju starija vremena i slabo korištenu terminologiju, nastoje dočarati i zahvatiti duh Hipokratovog teksta. Prijevod je popraćen komentarima autora bez kojih bi brojni dijelovi ostali nejasni i onima medicinske struke jer su mnogi već davno prepušteni ropotarnici povijesti medicine. Time prijevod prije svega predstavlja izuzetno korisno štivo današnjim liječnicima i zdravstvenim djelatnicima za usporedbe i analogije vlastitih kliničkih praksi s Hipokratovim metodama dijagnosticiranja i liječenja. Aforizmi su također izuzetna građa za nemedicinare jer je riječ o jezgrovitim mislima u obliku niza naputaka koji će široj akademskoj i izvanakademskoj zajednici predstavljati gotovo beletrističku zanimljivost. Naposljetku, aforizmi su zbog Hipokratovog holističkog pristupa vrijedan materijal za korištenje u nastavi, i to u raznim oblicima, a napose u društvenim i humanističkim znanostima u medicini, gdje će se nesumnjivo rado koristiti i citirati.

Nakon Aforizama, autor se okreće Prisezi. Hipokratova je prisega definitivno jedna od najcitiranijih i korištenijih mjesta iz Corpusa Hippocraticuma. Nakon kratkog komentara o značenju Prisege, njenoj eksploataciji danas i utjecaju na cijelu posthipokratovsku medicinsku etiku, autor donosi Prisegu na nekoliko stranih jezika omogućujući tako čitatelju i komparacije prijevoda. Ne zaustavljajući se na tome, autor je odabrao, grafički priredio i na jednome mjestu okupio nekoliko prisega, zakletvi, molitvi i svečanih izjava motiviranih Hipokratovom etikom, a od kojih se brojne danas čitaju na hrvatskim i stranim učilištima različitih profila zdravstvenih djelatnika.

U posljednjem dijelu knjige autor se odlučuje na živopisan način prikazati koliko Hipokrat i danas živi među nama, u svakodnevnoj kulturi i ophođenju. Autor je pretraživajući različite elektroničke i druge izvore izdvojio, grupirao i predstavio na desetke kratkih živopisnih misli, koje sam naziva „mudroslovicama“, a koje imaju izravno uporište u Hipokratu, ponajviše upravo u njegovim Aforizmima.

Da bi dodatno potvrdio tezu o živosti i aktualnosti Hipokrata danas, u nastavku donosi kratki pregled raznih institucija, umjetničkih prikaza, suvenira, poštanskih marki itd. koji redom nose Hipokratovo ime ili ga prikazuju.

Nakon svega autor nudi „Mali rječnik iz Hipokratove medicine“ sa 117 natuknica, koji se pokazuje kao izuzetan alat pri čitanju Aforizama.

Na kraju slijede popis korištenih izvora i literature (45 djela) te „Izbor iz recentne bibliografije o Hiopkratu“ (257 djela).

Djelo je vrijedno u nekoliko dimenzija: uz to što nudi izniman korpus za daljnja povijesnomedicinska istraživanja i propitivanja te jezična rješenja i prijedloge za prevođenje nekih Hipokratovih termina na hrvatski jezik, ono je i prvoklasan nastavni materijal za nekoliko predmeta u školovanju različitih profila zdravstvenih djelatnika.