Jasmina Baniček, Brankica Rimac i Josip Božić: Liječenje akutne i kronične boli u sestrinskoj praksi
U sklopu ovogodišnjeg kongresa o liječenju boli održanog u Osijeku održan je i 1. simpozij sekcije za bol Hrvatske udruge medicinskih sestara. Kongres je održan pod motom „Suzbijena bol - život dostojan čovjeka“. Uvodno predavanje na sestrinskom simpoziju održala je glavna sestra u timu „servis za bol“, Jasmina Baniček iz Whittington Hospital iz Londona. U Engleskoj je bol prepoznata kao peti vitalni znak, a u svim državnim bolnicama postoje timovi liječnika i sestara koji se bave liječenjem boli. Više o ulozi sestre u liječenju boli te skrbi za te bolesnike rekli su za „Medix“ predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS) Brankica Rimac i predsjednik Stručnog društva za suzbijanje boli koje djeluje u okviru HUMS-a, Josip Božić.
OGLAS
|
MEDIX: Kako je u Engleskoj organizirano liječenje boli u bolnicama? BANIČEK: Organizacija liječenja boli u Engleskoj je puno drugačija nego ovdje. Tamo se sestre specijaliziraju za skrb iz pojedinih područja kao što su dijabetes, stome, bol i sl., i dobivaju svojevrsnu autonomiju u obavljanju tih zadataka.Što se liječenja boli tiče, u Engleskoj od 1990. godine postoje multidisciplinarni timovi koji se zovu Acute pain service, a koji se sastoje od anesteziologa, sestre specijalizirane za bol, farmakologa i fizioterapeuta. Timovi zajednički rade na terapiji akutne i kronične boli. Posebni se timovi bave palijativnom skrbi i sanacijom boli kod tih bolesnika. Uloga sestre u timu je da u najvećem broju slučajeva bude poveznica između bolesnika i anesteziologa te da svakodnevno obavlja vizite i edukaciju iz tog područja. MEDIX: Koliko ima timova u bolnici i kako funkcioniraju?BANIČEK: Ovisno o veličini, bolnica ima veći ili manji Acute pain service. U našoj bolnici se u timu nalaze tri sestre specijalizirane za bolove, dva anesteziologa specijalizirana za liječenje akutne i dva za liječenje kronične boli. U liječenju se primjenjuju farmakološke, ali i nefarmakološke tehnike, članovi tima mogu djelovati samostalno, uz moguću konzultaciju s kolegama iz tima. Timovi se najčešće bave kupiranjem akutne, postoperativne boli. Vizite se rade svaki dan, određuje se razina boli prisutna kod pojedinog bolesnika, te se prema tome korigira terapija. Pola radnog vremena provodimo u kliničkom radu, a drugu polovicu u istraživanjima, edukaciji i sl. Timovi za bol postoje u skoro svim državnim bolnicama, a u taj se način rada počinju uključivati i privatne ustanove. Englesko društvo za bol je prijedlog za osnivanje takvih timova iznijelo još 1990. godine. Ono naglašava važnost liječenja akutne boli pravovremeno, prije njene kronifikacije, te nastoji uvrstiti bol u peti vitalni znak. Ta je praksa već prihvaćena u SAD-u.MEDIX: Možete li reći nešto više o Hrvatskoj udruzi medicinskih sestara i glavnim ciljevima udruge? RIMAC: Hrvatska udruga medicinskih sestara kao moderna udruga transparentnog rada i djelovanja na području Hrvatske, ali i na međunarodnom planu, stimulira inovativnost i kreativnost članova, sudjeluje u aktualnostima na području zdravstva i utječe na zdravstvenu praksu, stavlja naglasak na profesiju, edukaciju i vodstvo, pružanje kvalitetne sestrinske skrbi u zaštiti zdravlja stanovništva.Svojim aktivnostima ističe se i na području borbe za sestrinska prava i zaštite medicinskih sestrara od nepravednog tretmana na radnome mjestu i u društvu, te brigom o stručnom i profesionalnom usavršavanju svojih članova. Prepoznali smo važnost medicinske sestre u timu koji se bavi liječenjem boli, što se u Hrvatskoj provodi kroz ambulante za bol. U navedenom posebno do izražaja dolazi utjecaj sestrinske edukacije bolesnika i članova obitelji kako se nositi s kroničnom boli, kako pravilno uzimati lijekove i izbjeći nuspojave. Nadamo se da će i u Hrvatskoj zaživjeti timovi za bol koji kao u Engleskoj djeluju i na bolničkim odjelima, te na temelju pravilne procjene boli i adekvatne korekcije terapije omogućavaju stvaranje tzv. pain free bolnica.MEDIX: Kada je pri HUMS-u organizirano Stručno društvo za liječenje boli i koji mu je glavni cilj? BOŽIĆ: Društvo za suzbijanje boli koje djeluje u okviru HUMS-a osnovano je u prosincu prošle godine, s osnovnim ciljem organizacije ovog kongresa i povezivanja svih sestara koje se bave boli. Anonimnim smo upitnikom ustanovili da je sestrama potrebna edukacija. Stoga će nam i budući cilj biti organizacija tečaja priznatih od komore, a koji će sestrama omogućavati licenciranje za ovo područje i priznanje za članove tima koji će se baviti liječenjem akutne i kronične boli. S obzirom da populacija stari, svakim će nam danom trebati sve više zdravstvenog osoblja koje će biti educirano upravo za specifične probleme te populacije.U Hrvatskoj postoje ambulante koje se bave boli, ali nakon što pacijent ode iz bolnice, sva skrb i briga za razinu njegove boli prestaje. Uloga patronaže u kupiranju kronične maligne boli je vrlo mala, uz golem potencijal za proširenje i poboljšanje djelovanja. |
Jasmina Baniček, glavna sestra u timu „servis za bol“ iz Whittington Hospital iz Londona i Brankica Rimac, vms, predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS) ističu važnost uloge medicinske sestre u timu koji se bavi liječenjem boli, te ističu da je ta važnost prepoznata i u programima sestrinske edukacije. Izražavaju nadu da će i u Hrvatskoj zaživjeti timovi za bol koji kao u Engleskoj djeluju i na bolničkim odjelima, te na temelju pravilne procjene boli i adekvatne korekcije terapije omogućavaju stvaranje tzv. pain free bolnica
Jedan od organizatora stručnog programa 1. sestrinskog simpozija o boli bio je i Josip Božić, predsjednik Stručnog društva za suzbijanje boli HUMS-a, osnovanog u prosincu prošle godine s ciljem stručnog povezivanja svih sestara koje se u Hrvatskoj bave liječenjem boli |
.jpg)
OGLASI
