MEDIX, God. 26 Br. 141  •  Pregledni članak  •  Obiteljska medicina HR ENG

Izazovi u dijagnostici i praćenju bolesnika s astmomChallenges in diagnosing and monitoring asthma patients

Jelena Ostojić

Iako je astma jedna od najčešćih kroničnih bolesti u svijetu, još je uvijek veliki dijagnostički i terapijski izazov. Dijagnoza često nije temeljena na pouzdanim dijagnostičkim kriterijima, a istodobno se često prekasno postavlja. Percepcija simptoma u bolesnika s astmom, često ne odgovara uvriježenim kriterijima kontrole bolesti koja je, unatoč napretku terapijskih mogućnosti, još uvijek nezadovoljavajuća. Stoga je preporučljivo u procjeni kontrole iskoristiti brz i jednostavan upitnik kontrole astme, tzv. ACT (engl. Asthma Control Test), uz kratku prethodnu uputu o ispunjavanju upitnika. Slaba adherencija u astmi, vrlo je učestala u svim stupnjevima težine bolesti, a istodobno često neprepoznata. Pravodobno otkrivanje slabe adherencije, prvi je korak prema kontroli bolesti. Edukacija zdravstvenoga osoblja (liječnika obiteljske medicine, pulmologa i medicinskih sestara) uz unaprjeđivanje komunikacijskih vještina, osnovni je preduvjet za uspješnu edukaciju bolesnika o bolesti, liječenju i inhalacijskim tehnikama, čime se znatno poboljšava adherencija u astmi.

Ključne riječi:
astma; dijagnoza; kontrola bolesti; fenotip; adherencija

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 26 Br. 141

Despite the fact that asthma is one of the most common chronic conditions worldwide, it still represents a major diagnostic and therapeutic challenge. Over-diagnosis and under-diagnosis are both common. Major challenges are frequent intermittent symptoms and variability of airway obstruction. Levels of asthma-control are still far from optimal, despite the available treatments, and patient’s perception of asthma control and symptoms are often inconsistent with a guideline-defined control of the disease. Asthma Control Test (ACT) provides a very reliable and rapid tool in determining the actual level of symptoms in the past 4 weeks, although an initial short instruction should be offered to every patient. The reasons for a suboptimal adherence are often diverse and complex. Low adherence rates are common across different levels of severity of the disease and are not limited to the mild asthma only. Low adherence should entail optimized communication, repeated instructions and maybe even written information. General practitioners and pulmonologists, as well as trained nurses should, play the key role as modifiers of suboptimal adherence in asthma.

Key words:
asthma; diagnosis; control of disease; phenotype; adherence