MEDIX, God. 24 Br. 130/131  •  Osvrt  •  Obiteljska medicina HR ENG

IX. kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) – Suvremeni izazovi u skrbi bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini

Biserka Bergman Marković, Milica Katić

Deveti kongres DNOOM-a održan je u Zagrebu od 15. do 18. ožujka 2018. Tema skupa bila je „Suvremeni izazovi u skrbi bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini“. Obrađena je kroz deset sekcija, tri panel-rasprave, dvije debate, niz praktičnih radionica, poster-sekciju te sekciju o prikazima slučaja. Kontinuirana medicinska edukacija te Zakon o zdravstvenoj zaštiti bili su nazivi tema okruglih stolova. Osim Hrvatske, sudjelovalo je osam zemalja uključenih u Asocijaciju liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe, kao i predstavnici Portugala i Velike Britanije. Gošća kongresa, koja je održala uvodno predavanje u međunarodnom dijelu posvećenom trajnoj medicinskoj izobrazbi, bila je dr. Jo Buchanan, predsjednica Europske akademije nastavnika obiteljske medicine.


 

Kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM), jedna od najvaž­nijih aktivnosti DNOOM-a kako u trajnoj medicinskoj izobrazbi li­ječnika obiteljske medicine (LOM) tako i na unapređenju nastavnog rada nastavnika obiteljske medicine, ove je godine bio posvećen bolesni­ku s multimorbiditetom (MM) u obiteljskoj medicini. Tema kongresa obrađena je u deset sekcija, tri panel-rasprave, dva okrugla stola, dvije de­bate, sekciji s prikazima slučaja, po­ster-sekciji i niz praktičnih radionica. Voditelji sekcija bili su nastavnici obiteljske medicine. Na kongresu su bili i specijalisti kliničari: kardiolozi, nefrolozi, pulmolozi, hematolozi, ga­stroenterolozi, psihijatri i urolozi, a aktivno je sudjelovalo 129 nastavnika.

 

Prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković, prim. Slavko Lovasić, laureat 2018. godine, Jo Buchanana, predsjednica EURACT-a, prof. Jaime Correira de Sousa, Portugal, i doc. dr. sc. Jasna Vučak, tajnica kongresa

Ove je godine odlukom Znan­stvenog odbora DNOOM-a prizna­nje „Laureat DNOOM-a“ dodijelje­no prim. Slavku Lovasiću, liječniku koji je svoj cijeli profesionalni život posvetio obiteljskoj medicini te se stručnim i znanstvenim angažma­nom zalagao za jačanje ugleda obi­teljske medicine u sustavu zdravstva.

Skrb za bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini: prošlost, sadašnjost i budućnost

Prvu sekciju „Skrb za bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini: prošlost, sadašnjost i bu­dućnost“ vodila je prof. dr. sc. Đur­đica Kašuba Lazić. Predstavila je tijek oblikovanja i međunarodnog usuglašavanja sveobuhvatne defi­nicije multimorbiditeta razvijene temeljem kolaborativnog istraživa­nja provedenog u okviru Europske mreže istraživača iz obiteljske medi­cine (engl. European General Practice Resarch Network – EGPRN), u kojem je sudjelovala i Hrvatska. Definicija glasi: „Multimorbiditet označava bilo koju kombinaciju kronične bolesti s barem još jednom bolesti (akutnom ili kroničnom), ili s biopsihosocijal­nim čimbenikom (pridruženim ili nepridruženim), ili sa somatskim čimbenikom rizika“. Prof. dr. sc. Mili­ca Katić, spec. obiteljske med., prika­zala je organizaciju skrbi za bolesnike s MM-om u obiteljskoj medicini koja se temelji na određivanju prioriteta i ciljeva skrbi, uvažavajući mišljenje bolesnika i individualizirani pristup te istaknula važnost timskoga kon­tinuiranog i planiranog rada. Skrb mora biti usmjerena na bolesnika i nužno je voditi računa o svim bole­stima koje bolesnik ima, procjenjivati njihovu težinu i utjecaj na bolesniko­vo funkcioniranje i kvalitetu života. Dr. Vanja Lazić, specijalizant obitelj­ske medicine, predstavio je osnovne postavke kolaborativnog međuna­rodnog projekta o izradi modela pre­dikcije dekompenzacije zdravstvenog stanja bolesnika s MM-om u kojem sudjeluje i Hrvatska. Prema rezulta­tima preliminarnog istraživanja, pro­blem u obitelji predstavlja značajan rizik za dekompenzaciju zdravstve­nog stanja bolesnika s MM-om. Dr. Ana Nedić, specijalizantica iz kardi­ologije, prikazala je razloge i rizike polifarmacije u bolesnika s MM-om te istaknula važnost numeričke i kliničke analize u kontekstu bolesti, bolesnika i zdravstvenog okruženja.

Multimorbiditet u bolesnika s kardiovaskularnim bolestima, šećernom bolesti i pretilost kao čimbenik multimorbiditeta

Sekcija koju je vodila prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković bila je posvećena multimorbiditetu u bolesnika s kardiovaskularnim bole­stima. Predavanja su bila koncipira­na tako da su o jednoj temi govorili zajedno specijalisti obiteljske me­dicine i specijalisti kliničari. Obra­đene su teme o bolestima štitnjače i poremećajima rada srca (dr. sc. Vjekoslav Radeljić, spec. kardiolog, i prof. Bergman Marković). Najčešća bolest koja iscrpljuje štitnjaču uzro­kujući hipotireozu je Mb. Hashimo­to, a utječe na poremećaj rada srca uzrokujući aterosklerotske promjene na krvnim žilama. U hipertireozi se kao najčešća aritmija pojavljuje fibri­lacija atrija s incidencijom od 20%. Zbog funkcionalne povezanosti rada srca i bubrega, LOM treba istodobno kontrolirati funkcionalno stanje oba organa. Za procjenu funkcije bu­brega u PZZ-u rade se procijenjena stopa glomerularne filtracije – pGFR – a laboratorijima u PZZ-u trebalo bi povjeriti i procjenu albuminurije (albumni/kreatinin omjer u urinu) i ne zaboraviti na liječenje anemije.

Funkcija srca nije samo pove­zana s bubrezima, već i s plućima (posebna je povezanost hipertenzije i KOPB-a), što su prikazale dr. Jele­na Ostojić, spec. pulmolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske medicine. Na kraju, uzroci akutnog zatajivanja srca u bolesnika s MM-om koje LOM treba prepoznati i uputiti bolesnika u bolnicu prikazali su doc. dr. sc. Nikola Bulj, spec. kar­diolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske medicine.

 

Doc. dr. sc. Nikola Bulj, spec. kardiolog, prof. dr. sc. Dimitra Kalimanovska Ostrić, spec. kardiolog (Srbija), dr. Jelena Ostojić, spec. pulmolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske med., sudjelovali su u tzv. tandem talku o KOPB-u u bolesnika s multimorbiditetom u obiteljskoj medicini

 

Treća sekcija bila je posvećena šećernoj bolesti u bolesnika s MM-om. Sekciju je vodila dr. sc. Valeri­ja Bralić Lang, a sudjelovali su dr. Karmen Bonassin, spec. obiteljske medicine, doc. dr. sc. Maja Berković Cigrovski, spec. dijabetolog, i Dra­gan Soldo, spec. obiteljske medicine. Troje od četiriju oboljelih od šećerne bolesti ima bar još jednu komorbid­nu kroničnu bolest, a 40% najmanje tri. Komorbiditeti mogu i ne moraju biti povezani sa šećernom bolesti, a svjesnost o njihovu postojanju i do­bra kontrola povezani su s boljom kontrolom glikemije.

Komorbiditeti povezani sa še­ćernom bolesti mogu se grupirati u makrovaskularne, mikrovaksularne, metaboličke, probleme povezane s pretilosti, psihološke i ostale. Pred liječnika obiteljske medicine, koji ima središnju ulogu unutar sustava, postavljen je poseban izazov optimi­ziranja skrbi za te bolesnike. Odmah nakon postavljanja dijagnoze dijabe­tesa, sljedeći korak u skrbi za te bole­snike jest rano otkrivanje komplikacija dijabetesa i komorbiditeta kako bi se dobila cjelovita slika o bolesniku i odredilo optimalno liječenje i praćenje.

Četvrta sekcija bila je posveće­na pretilosti i komorbiditetu, vodila ju je izv. prof. dr. sc. Sanda Pribić, a sudjelovali su prof. dr. sc. Rudika Gmajnić, spec. obiteljske med., prof. dr. sc. Lada Zibar, spec. nefrolog, i izv. prof. dr. sc. Tatjana Bačun, spec. endokrinolog. Pretilost kao rizični čimbenik za razvoj mnogih komor­biditetnih stanja treba prevenirati u najranijim životnim razdobljima. Školska dob je najbolje vrijeme jer omogućuje sustavnu edukaciju djece, ali i roditelja, čiji stavovi značajno utječu na znanja i stavove u buduć­nosti. Smanjenje tjelesne mase za 5-7% povezano je sa zdravstvenim dobrobitima. Odluka o liječenju te­melji se na početnoj procjeni rizika, ali je konačna odluka individual­na s obzirom na procjenu rizika i prednosti svih opcija liječenja (na­čin života, farmakološka i kirurška terapija). Smanjenjem tjelesne mase smanjuje se napredovanje od ošte­ćene tolerancije glukoze do šećerne bolesti, reguliraju krvni tlak i kon­centracija lipida, smanjuju apneje u snu, urinarna inkontinencija i de­presija, poboljšava kvaliteta života, tjelesno funkcioniranje i pokretlji­vost. U suvremenom pristupu preti­losti prevencija i liječenje bubrežnih bolesti zauzimaju značajno mjesto.

Multimorbiditet u bolesnika s reumatološkim i muskuloskeletnim bolestima, kvartarna prevencija, sindrom nemoći/krhkosti u starijoj životnoj dobi

Petu sekciju „Multimorbiditet u bo­lesnika s reumatološkim i muskulo­skeletnim bolestima“ vodila je doc. dr. sc. Jasna Vučak, spec. obiteljske med., a sudjelovali su doc. dr. sc. Davorka Vrdoljak, spec. obiteljske med., doc. dr. sc. Marion Tomičić, spec. obiteljske med., dr. Marko Rađa, spec. obiteljske med., i speci­jalist fizijatar dr. Marija Šabić.

Upalne i degenerativne bolesti koštano-mišićnog sustava obuhvaća­ju raznoliku skupinu bolesti i prema podacima Hrvatskog zdravstveno-statističkog ljetopisa za 2016. godinu nalaze se na drugome mjestu s udje­lom od 11,73% u ukupnom broju bo­lesti i stanja utvrđenih u obiteljskoj medicini. S obzirom na aktualne demografske trendove u smislu pro­duljenog očekivanog trajanja života, prevalencija tih bolesti je u stalnom porastu. Kad multimorbiditet uk­ljučuje i bolesti koštano-mišićnog sustava i zahtijeva farmakoterapiju, valja procijeniti profil gastrointesti­nalnog i kardiovaskularnog rizika bolesnika, odabrati tradicionalni nesteroidni antireumatik ili koksib u najmanjoj mogućoj učinkovitoj dozi i tijekom najkraćeg vremena te razmotriti kopreskripciju gastropro­tektivnog lijeka. Iako rezultati nisu konzistentni, sve je više dokaza ute­meljenih na znanstvenim istraživa­njima da su fizikalna terapija i rehabilitacijsko liječenje conditio sine qua non kvalitetne zdravstvene skrbi za bolesnike koju je nemoguće zamisliti bez uske suradnje liječnika obitelj­ske medicine i specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije. Navedene bolesti su veliko ekonomsko breme društva – po svim pokazateljima na jednom su od prva tri mjesta po učestalosti u pojedinom segmentu korištenja zdravstvene zaštite.

Šesta sekcija bila je posvećena kvartarnoj prevenciji u bolesnika s multimorbiditetom, Uz voditelja izv. prof. dr. sc. Mariju Vrca Boticu, spec. obiteljske med., sudjelovali su dr. Ines Zelić, spec. obiteljske med., i dr. Ana Horvat Hodžić, spec. obi­teljske med. Kvartarna prevencija (P4) u obiteljskoj medicini se pre­poznaje kao zaštita pacijenta od pretjerane dijagnostike i upotrebe lijekova, imunizacije, kao i marke­tinga farmaceutske industrije. Paci­jentu treba pružiti etički prihvatljivo rješenje bazirano na dokazima (engl. evidence based medicine). Liječnik obiteljske medicine koji trajno skrbi za bolesnika mora poznavati EBM, zauzeti kritički stav prema snazi do­kaza, a u komunikaciji s pacijentom sugerirati prihvatljivo rješenje. Dvoj­bena i nesigurna stanja nije moguće klasificirati prema MKB-10. U prak­si, dodjeljuju se šifre koje zdravog pacijenta pretvaraju u MM pacijenta.

Sedma sekcija bila je posvećena sindromu nemoći/krhkosti. Vodite­ljica je bila doc. dr. sc. Ljiljana Maj­narić Trtica, spec. obiteljske med., a sudjelovali su mr. sc. Sanja Bekić, spec. obiteljske med., i dr. Šefket Šabanovića, spec. obiteljske med. To se stanje, posebno kod pacije­nata starije dobi, često pojavljuje s gerijatrijskim sindromima, kao što su urinarna inkontinencija, smetnje vida i sluha, nestabilnost pri hodu i sklonost padovima, poremećaji spa­vanja, smanjena kognitivna funkcija i opća slabost (engl. frailty). Iznese­ni su najnoviji podaci iz literature; sindrom nemoći/krhkosti smatra se predisponirajućim stanjem za nastanak funkcionalnih deficita i gerijatrijskih sindroma, a povezan je s postojanjem multimorbiditeta. Objašnjen je i pojam proteinsko-energetske malnutricije, koji u bo­lesnika s uznapredovanim srčanim i bubrežnim popuštanjem dovodi do kaheksije i smrtnog ishoda, a srodan je sindromu nemoći.

U sekciji „Liječenje bolesnika s mentalnim bolestima i komorbid­nim stanjima“ uz voditelje izv. prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, spec. obi­teljske med., i izv. prof. dr. sc. Hrvoja Tiljka, spec. obiteljske med., sudjelo­vali su dr. sc. Nina Bašić Marković, spec. obiteljske med., i doc. dr. sc. Tea Vukušić Rukavina, spec. psihi­jatar. Mentalne bolesti kao vodeće bolesti današnjice često se javljaju u bolesnika u komorbiditetu, a naj­učestalije su u komorbiditetu sa sr­čanožilnim bolestima (SŽB). Osim što utječu na oporavak i prognozu bolesti, važni su rizični čimbenici i pokretači drugih čimbenika rizika u nastanku SŽB-a. Poseban značaj ima metabolički učinak antipsihotika II generacije i njihov prodijabetogeni učinak te bolesnike treba pratiti i li­ječiti. Oprez je potreban i prilikom propisivanja psihotropnih lijekova istodobno s lijekovima koji produlju­ju QT interval. Kronične neurološke bolesti kao što su multipla skleroza, epilepsija, Parkinsonova bolest te sta­nje nakon moždanog udara učestalo su povezane s mentalnim poreme­ćajima i kognitivnim promjenama, posebno s depresijom. U terapijskom smislu racionalno je koristiti i neme­dikamentne intervencije, prvenstve­no iz kruga psihoterapijskih tehnika. Problem može predstavljati i defini­ranje linije razgraničenja mentalne sposobnosti osobe da se samostalno brine o zdravlju. Konsenzus medi­cinskih profesionalaca, psihologa, socijalnih radnika i pravnika nužan je preduvjet rješavanja toga ozbiljnog problema. Za postizanje konsenzusa potrebno je razvijati razmjenu ideja različitih stručnjaka. Bilježenje dija­gnoza mentalnih poremećaja i bo­lesti u medicinskom zdravstvenom zapisu predstavlja posebnu odgovor­nost zbog potencijalno stigmatizira­jućeg učinka. Istodobna odgovornost prema bolesniku i prema zajednici zbog prevencije težih oštećenja zdravlja i posljedica dovodi LOM u ozbiljne profesionalne dvojbe i potencijalne opasnosti. Medicinski profesionalizam nalaže odgovorno postupanje u smislu pravovremenog dijagnosticiranja i liječenja.

Devetu sekciju „Starije osobe s multimorbiditetom“ vodio je doc. dr. sc. Leonardo Bukmir, spec. obi­teljske med., a sudjelovala i dr. sc. Branislava Popović, spec. obiteljske med. Starije osobe predstavljaju heterogenu skupinu populacije, s izraženim multimorbiditetom i po­lifarmacijom. Neprimjereno pro­pisivanje lijekova starijima pove­zano je s većim rizikom od razvoja neželjenih reakcija koje utječu na povećanje morbiditeta, mortaliteta te ukupnih troškova u zdravstvu. Kvaliteta propisivanja lijekova može se utvrditi uporabom implicitnih i eksplicitnih kriterija/protokola, koji sadrže popise lijekova neprikladne za starije osobe. Učestalost propi­sivanja potencijalno neprimjerenih lijekova u starijih osoba je visoka u većini istraživanja, a najčešći uzroci neprimjerenog propisivanja su tera­pijska dupliciranja, primjena benzo­diazepina, antikoagulantnih lijekova i nesteroidnih protuupalnih lijekova.

Kvaliteta života bolesnika s multimorbiditetom

Voditelji sekcije o kvaliteti života bolesnika s multimorbiditetom bili su doc. dr. sc. Stanislava Stojano­vić Špehar, spec. obiteljske med., i dr. sc. Nataša Mrduljaš Đujić, spec. obiteljske med. Doc. dr. sc. Goran Arbanas, spec. psihijatar, govorio je o seksualnoj terapiji u osoba s mul­timorbiditetom – važnost biopsiho­socijalnog pristupa. Dr. sc. Nataša Mrduljaš-Đujić održala je predavanje „Jutro počinje šarenim bombonima“ o polimedikaciji/polipragmaziji i seksualnoj funkciji u osoba s multi­morbiditetom. Seksualna disfunkcija može se javiti kao nuspojava liječenja mnogih bolesti, prije svega u liječenju kardiovaskularnih, psihijatrijskih bo­lesti, epilepsije i kronične boli. Zbog socio-kulturoloških stavova i predra­suda prema različitim skupinama ljudi, stručnjaci često zaboravljaju na seksualnost osoba s invaliditetom, starijih osoba, ali i osoba s multimor­biditetom. Osobe s multimorbidite­tom imaju značajno veću prevalen­ciju seksualnih poremećaja od opće populacije. Seksualnost čini bitnu odrednicu kvalitete života velike ve­ćine ljudi, čak i u starijoj dobi, u kojoj je polimedikacija česta pojava. Nus­pojave lijekova na seksualne funkcije mogu se izbjeći zna li se uzrokuje li određeni lijek seksualne smetnje i koju vrstu nuspojava očekivati. Uloga liječnika obiteljske medicine kao pr­vog i najbližeg kontakta s pacijentom je otvoriti temu seksualnosti i tijekom liječenja rutinski pitati bolesnika o njegovim seksualnim funkcijama i eventualnim poteškoćama, posebno zato jer pacijenti uglavnom nisu sklo­ni sami započinjati takav razgovor.

O salutogenezi je govorila doc. dr. sc. Stanislava Stojanović Špehar, spec. obiteljske med. Salutogneza je pojam koji je uveo Aaron Antonov­sky, medicinski sociolog, u kasnim 70-im godinama 20. stoljeća, na te­melju istraživanja teorije stresa (kako prevladati stres i ostati dobro). Pojam opisuje pristup usmjeren na čimbeni­ke koji potiču zdravlje i sveopće bla­gostanje (salutogeneza), za razliku od pristupa usmjerenog na čimbenike koji uzrokuju bolest (patogeneza). Salutogeni model objašnjava odnos zdravlja, stresa i mehanizama suoča­vanja. Mogućnost shvaćanja situacije i kapaciteti za korištenje postojećih resursa naziva se osjećajem kohe­rentnosti (engl. sense of coherence – SOC). SOC je kombinacija spo­sobnosti procjene i razumijevanja postojeće situacije (engl. comprehen­sibility), pronalaženja smisla i svrhe za očuvanjem zdravlja (engl. mea­ningfulness) te postojanje kapaciteta da se to ostvari (engl. manageability). Prema Antunovskom, najvažnija je smislenost (engl. meaningfulness). Ako osoba vjeruje da nema razlo­ga da preživi i suoči se s izazovima, ako nema osjećaj da to ima smisla, neće imali ni motivaciju procijeniti i riješiti događaj. Model odgovara na pitanje kako ljudi unatoč stresu i poteškoćama ostaju dobro.

Dr. Ivana Kelava, spec. obitelj­ske med., dr. Vedran Karabeg, spec. obiteljske med., i dr. Tamara Kovačić spec. obiteljske med., proveli su upo­trebom WHOQOL –BREF upitnika vlastito istraživanje te usporedili kva­litetu života bolesnika s hipertenzi­jom u odnosu na bolesnike s hiper­tenzijom koji kao komorbiditet imaju preboljeli kardiovaskularni incident i depresiju ili anksiozni poremećaj. Iako se kod bolesnika s preboljenim kardiovaskularnim incidentom oče­kivala lošija kvaliteta života od hi­pertoničnih bolesnika, u istraživanju nije nađena razlika, što se djelomično može pripisati stvaranju adaptivnih mehanizama koji se javljaju kod te­žih kroničnih bolesnika nakon nekog vremena. Međutim, bolesnici s depre­sijom imaju lošiju kvalitetu života u odnosu na skupinu pacijenata unutar koje su i oni s preboljenim kardiova­skularnim incidentom.

Racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova u obiteljskoj medicini

Kao i uvijek, najbolje su bili posjećeni paneli, na kojima su aktivno sudjelo­vali i slušači. Teme su bile „Racional­no propisivanje antimikrobnih lije­kova u obiteljskoj medicini“, „Uloga obiteljske medicine u farmakoekono­mici zemalja s ograničenim financij­skim resursima“, „Anemija – multi­disciplinarni pristup“ te „Racionalno liječenje bolesti srca u bolesnika s pridruženim bolestima“.

Sudionici panela „Racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova u obiteljskoj medicini“ bili su dr. Ju­rica Nazlić, dr. med., spec. kliničke farmakologije (tema predavanja: „Ra­cionalna upotreba antibiotika u bo­lesnika s multimorbiditetom“), prof. dr. sc. Arjana Tambić Andrašević, dr. med., spec. infektolog („Rezistencija bakterija na antibiotike – gdje smo danas?“), i prof. dr. sc. Maja Račić, dr. med., spec. obit. med. („Upotreba an­tibiotika u obiteljskoj medicini“).

 

Moderatori Panela „Racionalno liječenje bolesti srca u bolesnika s pridruženim bolestima“ bili su doc. dr. sc. Šime Manola, spec. kardiolog, prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, spec. obiteljske med., prof. dr. sc. Diana Delić Brkljačić, spec. kardiolog, prof. Ingrid Prkačin, spec. nefrolog, dr. Ivan Lerotić, spec. gastroenterolog, doc. dr. sc. Igor Tomašković, spec. urolog, prof. dr. sc. Biserka Bergman Maković, spec. obiteljske med., dr. Ivana Jakupec, specijalizant iz obiteljske medicine, i dr. Mirjana Resanović, specijalizant iz obiteljske medicine

Zadnja dva desetljeća svjedo­čimo ubrzanom širenju rezistencije na antibiotike i sve oskudnijem pri­ljevu novih antibiotika. Racionaliza­cija primjene postojećih antibiotika postaje stručni, društveni i politič­ki prioritet. Potrošnja antibiotika u Hrvatskoj u 2016. bila je blizu europskog prosjeka, uz iznadpro­sječne stope rezistencije; npr. rezi­stencija invazivnih izolata na bak­teriju Escherichia coli iznosi 15% na cefalosporine treće generacije i 28% na kinolone, kod pneumoko­ka rezistencija na makrolide iznosi iznad 30%, a smanjena osjetljivost pneumokoka na penicilin je iznad 20%. Stope rezistencije su vrlo viso­ke u bakterijskih vrsta koje uzroku­ju bolničke infekcije meticilin rezi­stentnim Staphylococcus aureusom, dok poseban problem predstavljaju gram-negativne bakterije rezistentne na karbapeneme. Ako se primjena antibiotika znatno ne racionalizira, očekuje se da će 2050. g. više od 10 milijuna ljudi godišnje umirati od infekcija uzrokovanih multiplore­zistentnim bakterijama. Bolesnici s multimorbiditetom su češće starije životne dobi, skloniji bakterijskim infekcijama i njihovim komplika­cijama, uključujući smrtne ishode. Racionalna upotreba antibiotika u takvih bolesnika potrebna je zbog povećane pojavnosti nuspojava, tok­sičnih učinaka i neželjenih interak­cija antibiotika s drugim lijekovima u kroničnoj politerapiji.

Obiteljski liječnici su prva linija racionalizacije potrošnje antibiotika. Svaki nepotrebni recept može utje­cati na rezistenciju, prvo na lokalnoj, zatim na regionalnoj i nacionalnoj razini. Potrebna je sustavna eduka­cija pacijenata, promocija strategije odloženog propisivanja antibiotika, korištenje antimikrobnih programa u PZZ-u i bolnicama, uz aktivno uključivanje medija.

Uloga obiteljske medicine u farmakoekonomici zemalja s ograničenim financijskim resursima

U panelu „Uloga obiteljske medici­ne u farmakoekonomici zemalja s ograničenim financijskim resursima“ sudjelovali su dr. sc. Viktorija Erde­lji-Turk, spec. kliničke farmakologi­je i članica povjerenstva za lijekove HZZO-a, dr. sc. Nemanja Rančić iz Srbije, klinički farmakolog s užim područjem djelovanja farmakoeko­nomika, te dr. Dinka Jurišić, spec. obiteljske medicine. Voditeljica pa­nela bila je dr. Tanja Pekez-Pavliško, spec. obiteljske medicine.

Kronične nezarazne bolesti i njihovo liječenje sve više opterećuju budžete, posebice zemalja s ograni­čenim sredstvima. I dok se za zdrav­stvenu zaštitu u Danskoj troši skoro 5000 eura po stanovniku, hrvatskim državljanima stoji na raspolaganju 771 euro. Stoga osiguravajuće kuće u Hrvatskoj, ali i okruženju, formiraju liste lijekova prema sredstvima koja imaju na raspolaganju. Za pojedine lijekove postoje ograničenja u pro­pisivanju koja se ne podudaraju s međunarodnim i smjernicama pro­fesionalnih organizacija i društava te nastaju problemi kada liječnici iz sekundarne zdravstvene zaštite preporuče lijek koji obiteljski liječnik ne može propisati na teret HZZO-a. Vrlo su često obiteljski liječnici tada podvrgnuti neugodnostima od bo­lesnika, osiguravatelja te kolega iz sekundarne zaštite, koji često nisu upoznati s ograničenjima propisi­vanja lijekova. U sklopu rasprave postavljena su brojna pitanja , a za­ključeno je kako je potrebno bolje sudjelovanje LOM-a u području farmakoekonomike te bolja surad­nja LOM-a i kolega u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz motiviranje LOM-a za znanstveno istraživanje u području farmakoekonomike.

Anemija – multidisciplinarni pristup

Sudionici panela „Anemija – mul­tidisciplinarni pristup“ bili su dr. Inga Mandac Rogulj, spec. hema­tolog, prim. dr. Ivo Darko Gabrić, spec. kardiolog, doc. dr. sc. Marko Nikolić, spec. gastroenterolog, dr. sc. Gulin Tonko, spec. nefrolog, i dr. sc. Ksenija Kranjčević, spec. obiteljske medicine. Voditeljica panela bila je prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković, spec. obiteljske medicine.

Pitanje koje se provlačilo kroz panel bila je senzibiliziranost LOM-a na prepoznavanje i važnost ane­mija u bolesnika s MM-om. Prema SZO-u, anemija se dijagnosticira prema vrijednosti Hb < 120 g/L kod muškaraca i < 130 g/L u žena. Svim osobama starijim od 50 godina s kroničnim bolestima potrebno je odrediti CKS jednom godišnje, a u žena bez kroničnih bolesti jednom u pet godina. Na primjeru pacijenta s krvarenjem iz gastrointestinalnog trakta, s infarktom miokarda, fibrila­cijom atrija, kroničnim zatajivanjem srca i kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) potrebno je razlučiti o kojoj se vrsti anemije radi, te uzrok i način liječenja. U obradi uzroka uz CKS potrebno je učiniti Fe, TIBC, pGFR, ferritin i hemokult. Ako je pGFR snižena, potrebno je procijeniti po­stoji li i zatajivanje srca te odrediti TSAT, folnu kiselinu, vitamin B12 i CRP. Kod KBB-a, ako je klirens kre­atinina < 15 ml/min od NOAC-a se jedino može upotrijebiti apiksaban ili zamijeniti NOAC varfarinom.

LOM treba prepoznati vrstu anemije i u multidisciplinarnom pri­stupu takvog pacijenta liječiti. Krite­rij za liječenje željezom u bolesnika s KBB-om je TSAT < 25% ili serumski feritin < 200 ng/ml u nedijaliziranih bolesnika, a kod dijaliziranih <300 ng/ml. Ne liječi se željezom ako je TSAT > 30% ili feritin veći od 500. Liječenje počinje peroralnim obli­kom koji ne zadovoljava u bolesni­ka sa zatajivanjem srca i smanjenom glomerularnom filtracijom.

Racionalno liječenje bolesti srca u bolesnika s pridruženim bolestima

Na prikazu bolesnika s koronarnom bolesti, ugrađenim trajnim stimula­torom srca, hipertrofijom prostate, šećernom bolesti, arterijskom hi­pertenzijom, kroničnom bubrežnom bolesti, KOPB-om, polipima debe­log crijeva, koji je dobio i karcinom debelog crijeva i karcinom prostate, u raspravi su sudjelovali prof. dr. sc. Diana Delić Brkljačić, spec. kardio­log, doc. dr. sc. Šime Manola, spec. kardiolog, izv. prof. dr. sc. Ingrid Prkačin, spec. nefrolog, doc. dr. sc. Igor Tomašković, spec. urolog, dr. Ivan Lerotić, spec. gastroenterolog, i prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica, spec. obiteljske medicine.

Rasprava je počela o novim smjernicama za ugradnju trajnog stimulatora jer je pacijent imao per­manentnu fibrilaciju atrija s bradia­ritmijom ventrikula i asisitoličkom pauzom od 3,6 sek. Po novim smjer­nicama, potrebna je asistolička pauza od šest sekundi kao jedan od indika­tora za ugradnju. S obzirom na hiper­trofiju prostate, specijalist urolog je govorio o ulozi PSA kao nedovoljno specifičnom markeru za karcinom prostate, ali koji se u kombinaciji s digitorektalnim pregledom učinko­vito koristi u prevenciji karcinoma prostate kod svim muškaraca iznad 50 godina i očekivanim trajanjem ži­vota duljim od 10 godina, a onih op­terećenih s obiteljskom anamnezom karcinoma prostate iznad 45 godina uz informaciju o prednostima i limi­tima prevencije. Istaknuta je poveza­nost zatajivanja bubrega i KV rizika, kada u stupnju G4 KBB i pGFR 15-29 ml/min/1,73m2 rizik za KV bolest ra­ste za 180%. Tada je nužno bolesnika uputiti nefrologu. Gastroenterolog je istaknuo limite i prednosti hemokult testa (osjetljivost standardnog testa – Hemocult II, Hemognost, Hemo FEC 25-38%, senzitivnih testova na gvaja­ku – Hemoccult II Sensa 64-80%, dok je osjetljivost imunokemjskih testova 82%), te da se CEA ne treba raditi kao probir na kolorektalni karcinom. Povećani rizik za kolorektalni karci­nom imaju osobe koje u obiteljskoj anamnezi u prvom koljenu imaju Ca kolona u dobi manjoj od 60 godina, i tada treba svakih pet godina raditi preventivnu kolonoskopiju, počevši od 40. godine. Radi polipektomije preporučena je zamjena varfarina s NOAC-om – apiksaban u manjoj dozi od 2 x 2,5 mg (dabigatran je kontraindiciran u bolesnika s pGFR <30 ml/min/1,73m2, a rivaroksaban kod pGFR <15 ml/min/1,73m2). Na­kon što je dijagnosticiran i operiran kolorektalni mucinozni karcinom s metastazom u jetri te provedena adjuvantna kemoterapija, za vrijeme koje je ukinuto liječenje apiksaba­nom i statinom, prikazana je moguća kardiotoksičnost kemoterapije i kako da je LOM prepozna. Nakon pojave karcinoma prostate bilo je govora o prednostima i nedostacima opera­tivnog ili radiološkog liječenja, kada i preferencije bolesnika imaju važ­nost. Nakon obje intervencije ostaju nuspojave u obliku inkontinencija mokraće u 7% bolesnika, dok je im­potencija 100% u obje intervencije. Kemoterapija nakon operacije kar­cinoma ne izaziva kardiotoksičnost.

Nakon te rasprave, specijalist obiteljske medicine je naveo da kod KBB-a i liječenja statinima jedino u liječenju atorvastatinom nije potreb­no smanjivanje doze prema ošteće­nosti bubrega. Istaknuta je važnost multiprofesionalne suradnje u brizi za takvog bolesnika, uz veliki pro­fesionalni trud svih zdravstvenih radnika te zaključeno da maligna bolest sve više postaje kronična bo­lest s kojom se može živjeti.

Rasprava „Manje je više – fenofibrat“

U zanimljivoj raspravi „Manje je više – fenofibrat“ sudjelovali su Dar­ko Počanić, spec. kardiolog, i dr. sc. Valerija Bralić Lang, spec. obiteljske medicine. Osvrnuvši se na rezulta­te Field istraživanja, dr. Počanić je ukazao da je monoterapija fibrati­ma pogodna za bolesnike oboljele od šećerne bolesti tipa 2, bolesnike s LDL kolesterolom nižim od 2,5 mmol/l, HDL kolesterolom nižim od 1,1 mmol/l i vrijednostima tri­glicerida višim od 2 mmol/l te one koji ne podnose terapiju statinima unatoč povišenim vrijednostima LDL kolesterola. Dr. sc. Bralić Lang je replicirala navodeći da su, iako je uloga triglicerida (Tg) kao faktora rizika za kardiovaskularnu bolest (KVB) bila predmet polemika, svi noviji podaci velikih prospektivnih istraživanja konzistentni u činjenici da Tg predstavljaju čimbenik rizika za KVB. Teret koji povišeni Tg pred­stavljaju kao čimbenik KV rizika tim je veći jer otprilike 30% odrasle opće populacije ima Tg >1,7 mmol/l i uglavnom su posljedica pretilosti i šećerne bolesti. Poligenska priroda tog povišenja predstavlja najvažniju poveznicu s progresijom KV bolesti. U liječenju hipertrigliceridemije cilj liječenja nije snižavanje vrijednosti Tg nego ukupnog KV rizika. Stoga pravilno liječenje za te visokorizič­ne bolesnike mora podrazumijevati promjenu životnih navika, primjenu statina i tek potom fenofibrat kao do­datak liječenju. Potvrdu za argumen­te potkrijepila je istraživanjima (engl. Copenhagen General Population Stu­dy, Helsinki Heart Study, Accord-Li­pid Study) te recentnim Smjernica­ma Europskog kardiološkog društva, Američke akademije kliničkih endo­krinologa i Smjernicama Američkog udruženja obiteljskih liječnika.

Sudeći prema reakcijama publi­ke, argumenti dr. sc. Valerije Bralić Lang su bili bolje prihvaćeni.

Kontinuirana medicinska edukacija

U međunarodnom dijelu skupa sudjelovali su predstavnici Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Makedonije, Rumunjske, Slovenije, Srbije i Turske, članovi Asocijacije liječnika opće/obiteljske medici­ne jugoistočne Europe i Portugala. Nakon uvodnog predavanja dr. Jo Buchanan, predsjednice Europske akademije nastavnika opće/obiteljske medicine (European Academy of Teacchers of General/Family Medicine – EURACT) iz Velike Britanije, pred­stavnici navedenih zemlja prikazali su karakteristike kontinuirane medi­cinske edukacije na svojem području.

 

Prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković, prim. Ljubin Šukrijev (Makedonija) i prof. dr. sc. Milica Katić bili su voditelji okruglog stola o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji

 

Moderatori okruglog stola o kontinuiranoj medicinskoj eduka­ciji bili su prof. dr. sc. Milica Katić, spec. obiteljske med., i prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković, spec. obiteljske med. iz Hrvatske, te prim. dr. Ljubin Šukriev iz Ma­kedonije, predsjednik Asocijacije liječnika opće/obiteljske medicine jugoistočne Europe. U sklopu okru­glog stola prikazane su preporuke EURACT-a te istaknuti temeljni principi kontinuirane medicinske edukacije: osnovna joj je svrha osigurati primjerenu razinu pro­fesionalnih standarda u kliničkoj praksi te unaprijediti kvalitetu rada; sadržaj treba jasno odrediti temeljem procjene liječnika, ali i procjenom objektivnih potreba koje definiraju institucije odgovorne za edukaciju; ciljevi edukacije trebaju biti definirani i usmjereni na utje­caj edukacije na kliničku praksu i promjene ponašanja; bitno je znati i razumjeti koje su metode i oblici kontinuirane medicinske edukacije najučinkovitiji za širenje, usvajanje i zadržavanje stečenog znanja te za implementaciju tih znanja u praksu.

 

Sudionici međunarodnog dijela kongresa posvećenog trajnoj medicinskoj edukaciji: prof. Zaim Jatić i dr. Đenana Jatić (BiH), dr. Draginja Radunović (Crna Gora), dr. sc. Suzana Stanković i prof. Dimitra Kalimanovska Oštrić (Srbija), prof. Katarina Stavrić (Makedonija), dr. Jo Buchanan (Velika Britanija), dr. Bejan Gabrijel Cristian (Rumunjska), doc. Ayse. Caylan (Turska), prof. Milica Katić (Hrvatska), prof. Jaime Correira de Sousa (Portugal), Slavoljub Živojinović (Srbija), dr. Ljubina Despotova Toleva (Bugarska), prof. Biserka Bergman Marković (Hrvatska), prof. Igor Švab (Slovenija), prim. Ljubin Šukrijev (Makedonija), prof. Danica Rotar Pavlić (Slovenija) i prof. Olivera Batinić (Hrvatska)

 

Prikazani su pristupi, oblici i provedba kontinuirane medicinske edukacije u različitim zemljama te je iskazana potreba jačanja surad­nje svih zemalja. Zaključeno je da je bitan preduvjet napretka i razvoja kontinuirane edukacije osposoblja­vanje nastavnika iz obiteljske medi­cine, dok sadržaji moraju korespon­dirati s temeljnim kompetencijama liječnika obiteljske medicine. Teme trebaju biti utemeljene na problemi­ma koji proizlaze iz prakse liječnika obiteljske medicine te valja odabra­ti one probleme za koje je moguće očekivati poboljšanje i učinkovi­to implementiranje poboljšanja u praksu. Nadalje, istaknuto je da valja koristiti raznolike metode i oblike primjerene sadržaju, eduka­cijskim ciljevima te sudionicima. Za oblikovanje, provedbu i evaluaciju kontinuirane medicinske edukacije potrebna je dobra suradnja i jasna podjela zadataka i odgovornosti iz­među sudionika odgovornih za kon­tinuirane medicinske edukacije. To su prvenstveno akademske instituci­je, profesionalna udruženja i komore.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Sudionici okruglog stola o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti bili su predstav­nici svih udruga obiteljske medici­ne i članovi povjerenstva za izradu prijedloga zakona o zdravstvenoj zaštiti dr. Josipa Rodić, predsjed­nica HUKPZZ-a, dr. Željko Bakar, predsjednik UPPUZ-a, izv. prof. dr. sc. Hrvoje Tiljak, član povjeren­stva za izradu Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti, dr. Marko Rađa, predsjednik HUOM-a, dr. Dragan Soldo, predsjednik HDOD-HLZ-a i predsjednik Povjerenstva za PZZ HLK, dr. Meri Margreitner, članica Povjerenstva za PZZ HLK, dr. Viki­ca Krolo, predsjednica KOHOM-a, dr. Nataša Ban Toskić, članica IO-a KOHOM-a i članica povjerenstva za izradu Prijedloga Zakona o zdrav­stvenoj zaštiti. Voditelj okruglog stola bila je izv. prof. dr. sc. Ines Di­minić Lisica, član IO-a DNOOM-a.

Nacrt Zakona o zdravstvenoj zaštiti donio je niz izmjena koje predstavljaju mogućnosti unaprje­đenja statusa liječnika samostalnih nositelja djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: uvođenjem sustava ordinacija te mogućnosti prijenosa obavljanja zdravstvene djelatnosti radi osiguranja kontinu­iteta zdravstvene skrbi te definira­njem privatne prakse bez koncesije, odnosno bez vremenskog ograniče­nja na koji se daje koncesija, čime se osigurava trajniji i sigurniji oblik pravnog statusa nositeljima djelatno­sti u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Iako se deklarativno navodi financiranje specijalizacija u djelat­nosti obiteljske medicine, pedijatrije i ginekologije, nacrt novog zakona ipak u bitnim člancima ne regulira obvezu specijalističkog usavršavanja iz obiteljske medicine te nije uskla­đen s europskom regulativom. Iako se uvodno spominje u čl. 3. da se za­konom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose direktive EU-a te se doslovce navodi Direktiva 2005/36 EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (u čijem Po­glavlju III se navodi obveza posebne edukacije, odnosno specijalizacije za pristup obiteljskoj medicini te defini­raju minimalni uvjeti za specijalistič­ko usavršavanje liječnika iz obiteljske medicine), u članku 47. navodi se da „privatnu praksu može obavljati zdravstveni djelatnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučiliš­nim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem... ako ima 1. odgovarajuće obrazovanje zdravstve­nog usmjerenja...“. Na to valja doda­ti: za djelatnost obiteljske medicine kao i za specijalističko konzilijarne ordinacije prijeko je potrebno imati odgovarajuću specijalizaciju.

 

Voditelj okruglog stola o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti bili su prof. dr. sc. Ines Diminić Lisica (DNOOM), dr. Nataša Ban Toskić (KoHoM), prof. dr. sc. Hrvoje Tiljak (član Povjerenstva za izradu Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti, MIZ), dr. Vikica Krolo (predsjednica KoHoM-a), dr. Meri Magreihter (članica Povjerenstva za PZZ HLK), dr. Dragan Soldo (predsjednik HDOD-a HLZ-a), dr. Marko Rađa (predsjednik HUOM-a), dr. Željko Bakar (predsjednik UPPUZ-a) i dr. Josipa Rodić (predsjednica HUKPZZ-a)

 

Zakon ne regulira nastavnu dje­latnost koja se provodi na primarnoj razini za studente visokih učilišta kao i za specijalizante i polaznike poslijediplomskih specijalističkih studija. Stoga valja u čl. 46. obave­zno dodati: U ordinaciji se provodi i nastavna djelatnost za visoka učilišta medicinskog usmjerenja. Sveučili­šte može ordinaciji dodijeliti naziv sveučilišna ordinacija (ili nastavna praksa medicinskog fakulteta Sveu­čilišta u Zagrebu, Rijeci, Osijeku ili Splitu, kako je to već uvedeno za na­stavne prakse Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).

Mjerila za dodjelu naziva sveu­čilišna ordinacija su sljedeća: obav­ljanje djelatnosti na specijalističkoj razini, provođenje obrazovanja zdravstvenih radnika na svim obra­zovnim razinama, organiziranje, provođenje specijalističkog i poslije­diplomskog usavršavanja zdravstve­nih radnika, provođenje znanstveno-istraživačke djelatnosti, a nositelji timova imaju znanstvena, nastavna ili znanstveno nastavna zvanja na fakultetu za koji se provodi nastava.

Nacrt novog zakona ne pred­viđa više obvezu da unutar doma zdravlja bude najmanje 30% ordi­nacija određene djelatnosti primar­ne zdravstvene zaštite. Potrebno je omogućiti i olakšati zdravstvenim djelatnicima izbor u pogledu privat­ne prakse ili rada u domu zdravlja.

U članku 266. Nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti, liječnici zapo­slenici domova zdravlja koji iskažu namjeru prekidanja radnog odnosa s domom zdravlja te osnivanja pri­vatne prakse u ugovornom odnosu s osiguravajućom kućom, u daljnjem tekstu ordinacije, predviđeno je da moraju priložiti dokaze o zadovo­ljenju svih uvjeta od točke 1-8 član­ka 47. Jedan od uvjeta je i odluka Upravnog vijeća o zakupu prostora, ukoliko se ordinacija nalazi u prosto­rima doma zdravlja, kao i za slučaj kada liječnik odluči ordinaciju pre­seliti izvan prostora doma zdravlja. Potrebno je definirati rokove pa je prijedlog da upravna vijeća u roku 30 dana od odnošenja zahtjeva za za­snivanje ordinacije donesu odluke o zakupu. Ukoliko ih ne donesu u za­danom roku, Ministarstvo zdravstva će smatrati da je dobiveno pozitivno mišljenje te će donijeti rješenje za za­snivanje ordinacije.

Umanjivanjem financijskih sredstava ordinacijama u djelatnosti­ma primarne zdravstvene zaštite ne osigurava se jačanje i kvaliteta pri­marne zdravstvene zaštite, a što je te­meljni specifični cilj reforme zdrav­stva i novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Zaključeno je da se time ugrožavaju uvjeti rada i opstanak djelatnosti u primarnoj zdravstvenoj zaštititi, što dodatno otežava priljev novih liječnika u tim djelatnostima i mogućnost popunjavanja mreže javne zdravstvene službe. Predlaže se odustajanje od izmjena kojima se umanjuju financijska sredstva u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite jer posljedice mogu ugroziti kvalitetu i poskupiti cjelokupni su­stav zdravstvene zaštite.

Kongres medicinskih sestra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

Predsjednica 2. kongresa medicin­skih sestra bila je prof. dr. sc. Rudika Gmajnić. U sklopu skupa obrađene su sljedeće teme: edukacija pacijenta s kroničnim nezaraznim bolestima, kućno liječenje kroničnih bolesnika palijativna skrb i timski rad u skrbi bolesnika koji boluju od kroničnih bolesti. Prezentirano je 17 stručnih i znanstvenih radova medicinskih sestra te organiziran okrugli stol „Unapređenje timskog rada u PZZ-u u skrbi bolesnika koji boluje od kro­ničnih bolesti“. Sudionici su bili prof. dr. sc. Vesna Jureša, prodekanica za nove studijske programe Medicin­skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica Sveučilišnog diplomskog studija sestrinstva, prof. dr. sc. Rudi­ka Gmajnić, prof. obiteljske medicine Medicinskog fakulteta u Osijeku, li­ječnik specijalist obiteljske medicine u koncesiji, Slava Šepec, predsjedni­ca Hrvatske komore medicinskih sestara, dr. Ante Ivančić, ravnatelj Istarskih domova zdravlja, dr. Mar­tina Anić, voditeljica službe obitelj­ske medicine Dom zdravlja Zagreb – Istok, Rozmari Tusić, mag. med. techn., Hrvatska udruga medicinskih sestara, izv. prof. dr. sc. Đurđica Ka­šuba Lazić, prof. obiteljske medicine pri Katedri za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist obiteljske medi­cine Dom zdravlja Zagreb – Centar, a moderator prof. dr. sc. Milica Katić, prof. obiteljske medicine Medicin­skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, specijalist obiteljske medicine Dom zdravlja Zagreb – Centar.

Zaključeno je kako je timski rad jedna od temeljnih odrednica zdrav­stvene zaštite i valja ga primjenjivati na svim razinama zdravstvene zaštite. Starenje stanovništva, stalno poveća­nje tereta bolesti i napredak medici­ne zahtijevaju od svih sudionika u zdravstvenoj zaštiti sve veći spektar vještina i znanja. Prikazani radovi su zorno pokazali koliko je složen rad medicinskih sestara u zdravstvenom sustavu. Nadalje, valja uspostaviti jasno vertikalno obrazovanje medi­cinskih sestara, a temeljem analize potreba za zdravstvenom njegom odrediti potrebe za medicinskim se­strama sukladno razinama obrazova­nja. Obrazovne programe treba ujed­načiti i omogućiti kvalitetu provedbe programa, kako teoretske tako i kli­ničke nastave, za sve razine obrazova­nja medicinskih sestara. Zdravstvenu njegu smiju planirati, organizirati i evaluirati samo medicinske sestre kako je određeno Direktivom i Zako­nom o sestrinstvu, sukladno drugim važećim zakonskim propisima kao i za druge sudionike u zdravstvenom sustavu. Istaknuto je kako program prevencije kardiovaskularnih bolesti te liječenja i rehabilitacije bolesnika koji boluju od kardiovaskularnih bolesti koji se provodi u istarskim domovima zdravlja pokazuje da se umrežavanjem i povezivanjem ra­zličitih sudionika u zdravstvenoj za­štiti uz participaciju zajednice može uspješno zajednički raditi na dobro­bit bolesnika i zdravlja zajednice.

Prikazi slučajeva i Key Note Speakers

I ove je godine organizirana dobro prihvaćena sekcija „Prikazi sluča­jeva“, u kojima liječnici obiteljske medicine razgovaraju međusobno i sa specijalistima kliničarima o zani­mljivim primjerima iz prakse. Sek­ciju su vodili specijalisti obiteljske medicine dr. sc. Ksenija Kranjčević i doc. dr. sc. Jasna Vučak, uz speci­jalisticu nefrologa, izv. prof. dr. sc. Ingrid Prkačin.

Na kongres su bili pozvani i posebni predavači. Tako je dr. Jo Buchanan, predsjednica EURACT-a, održala predavanje o kontinuiranoj medicinskoj edukaciji i cjeloživot­nom učenju. Prof. dr. sc. Dimitra Ka­limanovska Oštrić iz Srbije održala je predavanje o sve češćoj krhkosti pacijenta (engl. fraility), na primjeru starije osobe s aortalnom stenozom. Prof. dr. sc. Igor Švab iz Slovenije govorio je o odnosu farmaceutskih tvrtki i liječnika u PZZ-u te prikazao budućnost medicinskog profesiona­lizma. Prof. dr.sc. Jaime Correia de Sousa iz Portugala izlagao je o multi­morbiditetu u pacijenata s KOPB-om.

Prof. dr. sc. Danica Rotar Pavlić iz Slovenije održala je predavanje o zdravstvenoj pismenosti te iznijela podatke koji ukazuju da je Slovenija zemlja s nižom razinom zdravstvene pismenosti, ali je bolja u prevenciji bolesti nego u poboljšanju zdrav­lja. Prof. dr. sc. Zaim Jatić iz BiH prikazao je vlastito istraživanje o kontinuiranoj medicinskoj eduka­ciji. Klinički sadržaji u teoretskom smislu za velike grupe su u konti­nuiranoj medicinskoj edukaciji više zastupljeni od praktičnih vještina. Domovi zdravlja su označeni kao najpogodnija mjesta za kontinuira­nu edukaciju, no nemaju prostorne, ljudske ni materijalne mogućnosti za organiziranje edukacije.