Intervencije za bolesnike na dijalizi s HCV-infekcijom
HCV-infekcija često se javlja u oboljelih od kronične bubrežne bolesti koji su na dijalizi te može doprinijeti nastanku kronične bolesti jetre, povećanju smrtnosti i negativno utjecati na ishode transplantacije bubrega. Održani odgovor na uobičajeno liječenje standardnim ili pegiliranim (PEG) interferonom bilježi se u 39% bolesnika, pri čemu se javljaju nuspojave zbog kojih je potrebno prekinuti liječenje u 20% bolesnika.
U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su dokazi o djelotvornosti i štetnosti različitih intervencija za HCV-infekciju u bolesnika s kroničnom bolešću bubrega na hemodijalizi ili peritonejskoj dijalizi, s osobitim naglaskom na smrtnost, relaps bolesti, odgovor na terapiju, prekid terapije, vrijeme do oporavka, kvalitetu života, isplativost terapije, nuspojave i druge ishode. Sustavni pregled objavljen je u kolovozu 2015. godine, a sadrži dokaze iz randomiziranih kontroliranih pokusa objavljenih do ožujka 2015. godine.
U literaturi je pronađeno deset istraživanja koja su zadovoljila kriterije uključenja. Pet istraživanja (152 ispitanika, 134 analizirana) usporedilo je standardni rekombinirani interferon s placebom ili kontrolom. Jedno istraživanje (50 ispitanika) usporedilo je PEG-interferon i standardni interferon. Dva istraživanja (97 ispitanika) usporedila su dvije različite doze PEG-interferona. Dva istraživanja (62 ispitanika) usporedila su PEG-interferon s kombinacijom PEG-interferona i ribavirina.
Analizom dokaza iz tih randomiziranih kontroliranih istraživanja uočeno je da u bolesnika koji pate od kronične bubrežne bolesti i HCV-infekcije i primaju hemodijalizu liječenje standardnim interferonom omogućuje kratkoročni, ali ne i trajni virološki odgovor i relativno se dobro podnosi. PEG-interferon djelotvorniji je od standardnog interferona za kratkoročni odgovor, ali ne i za održani virološki odgovor, obje terapije su bolesnici jednako dobro podnosili. Povećavanje doze PEG-interferona nije poboljšalo odgovor, ali su se visoke i niske doze jednako dobro podnosile. Dodavanje ribavirina uzrokovalo je veći broj prekida liječenja.
Niti jedan klinički pokus nije opisao podatke o vremenu do oporavka, isplativosti terapije, kvaliteti života i drugim ishodima, kao ni podatke za peritonejsku dijalizu.
Dokazi iz ovog sustavnog pregleda imaju ograničenu kvalitetu jer su istraživanja uključila malen broj ispitanika i isključivani su pacijenti s ozbiljnom bolešću zbog očekivanih nuspojava. Zbog toga ti dokazi nisu visoko pouzdani.
