I. kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine

OGLAS

Želeći unaprijediti trajnu izobrazbu liječnika obiteljske medicine odabirom tema relevantnih za svakodnevnu praksu i priređenih na način primjeren potrebama i načinu rada obiteljskog liječnika, od 18. do 20. ožujka 2010. u Zagrebu je održan Prvi kongres Društva nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) s temom „Zbrinjavanje bolesnika s najčešćim psihičkim poremećajima u obiteljskoj medicini“. Nakon počasnog predavanja prof. dr. sc. Igora Švaba, predstojnika Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i predsjednika WONCA (World Organization of National Colleges, Academies and Academic Associations of General Practitioners/ Familiy Physicians) Europe, kongres je otvoren uvodnim predavanjem prof. dr. sc. Biserke Bergman Marković, predsjednice DNOOM­-a.

Kongres je otvoren uvodnim predavanjem prof. dr. sc. Biserke Bergman Marković, predsjednice DNOOM-a

Uzvanici tijekom svečanog otvaranja kongresa

Cilj kongresa bio je razumjeti karakteristike odnosa liječnik­bolesnik i primjenu bolesniku usmjerenog pristupa koristeći afektivne i komunikacijske sposobnosti, te sveobuhvatno evaluirati rad s bolesnicima koji boluju od duševnih bolesti. Također je želja bila prikazati primjenu uobičajene vrste psihoaktivnih lijekova (indikacije, kontraindikacije, njihovu farmakologiju i interakcije) s posebnim osvrtom na trankvilizatore, antidepresive.

Četiri tematske cjeline

Tematska cjelina kongresa bila je podijeljena na četiri poglavlja. Zapaženo uvodno predavanje o temi „Depresija – strategija ranog otkrivanja, liječenje i trajno praćenje bolesnika“ održala je prof. dr. sc. Sanja Blažeković Milaković. Slijedio je niz zanimljivih predavanja, od kojih valja istaknuti sljedeća: „Depresija i komorbiditet u obiteljskoj medicini“ prof. dr. sc. Milice Katić i dr. sc. Đurđice Lazić, te „Depresija i starija životna dob“ doc. dr. sc. Ines Diminić. Prof. dr. sc. Katić iznijela je niz zanimljivih podataka o primjeni antidepresiva u obiteljskoj medicini.

„Neurotski i somatoformni poremećaji“ bio je naziv drugog dijela kongresa, u sklopu koga valja istaknuti predavanja Suzane Kumbrije, dr. med., „Anksiozni poremećaji“, „Neorganski poremećaji spavanja“ mr. sc. Nataše Mrduljaš Đujić, te „Somatizacijski poremećaji“ prim. dr. Slavka Lovasića. Prof. dr. sc. Blažeković­Milaković predočila je podatke o upotrebi anksiolitika u obiteljskoj medicini.

Počasno predavanje iznio je prof. dr. sc. Igor Švab, predstojnik Katedre za obiteljsku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i predsjednik WONCA Europe

Drugog dana kongres je počeo predavanjem „Depresija među odraslom populacijom grada Zagreba“ mr. sc. Stanke Stojanović Špehar. U poglavlju „Poremećaj ponašanja djece i adolescenata“ bila su zapažena predavanja o „Pretilosti djece školske dobi“ Jasne Vučak, dr. med, te „Anoreksija i bulimija nervoza“ Gordane Marijić, dr. med. i Davorke Vrdoljak, dr. med.

U sklopu posljednje sekcije „Reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe“ posebno zapažena bila su predavanja o posttraumatskom stres sindromu Ksenije Kranjčević, dr. med., i poremećajima prilagođavanja Davorke Vrdoljak, dr. med.

Brojne tematske radionicedf

Na kongresu su održane i brojne radionice. Važno mjesto imala je radionica „Novosti u liječenju bolesti ovisnosti“, koju su vodili prof. dr. sc. Slavko Sakoman i doc. dr. sc. Hrvoje Tiljak. Naglašena je važnost Hrvatskog modela liječenja opijatske ovisnosti koji se oslanja na princip liječenja ovisnosti kao i svake druge kronične nezarazne bolesti. Time je glavna uloga u provođenju liječenja povjerena liječnicima obiteljske medicine, a županijski centri za suzbijanje i liječenje ovisnosti predstavljaju konzultativnu službu i osiguravaju stručno mišljenje.

Prepoznate su i važne novosti u liječenju bolesti ovisnosti: 1) novi lijekovi na hrvatskom tržištu: kombinacija buprenorfina i naloxona; 2) novi oblici lijekova: metadon u obliku suspenzije povoljnije cijene; 3) promjena načina provođenja liječenja: osiguravanje mogućnosti propisivanja lijekova na teret HZZO­a liječnicima iz centara za suzbijanje i liječenje ovisnosti. Raspravljano je i o i kontroverzama i slabostima tog oblika liječenja: nedovoljnoj suradnji između liječnika obiteljske medicine i konzultativnih liječnika, opasnosti i opterećenju koje stvara pripremanje metadonskih pripravaka za liječenje u kući u ordinacijama obiteljske medicine i dr.

Zaključeno je da liječnici obiteljske medicine prihvaćaju svoju ulogu u rješavanju problema opijatske ovisnosti, ali upozoravaju na potrebu razvijanja novih terapijskih mogućnosti, stalnu evaluaciju rezultata liječenja i adekvatno nagrađivanje za uloženi trud.

Prof. dr. sc. Sanja Blažeković Milaković predočila je podatke o upotrebi anksiolitika u obiteljskoj medicini

U sklopu radionice o opstruktivnim bolestima pluća zapaženo predavanje iznijela je prof. dr. sc. Fadila Pavičić, dok su Dragica Ivezić Lalić, dr. med., Ksenija Kranjčević, dr. med., Davorka Vrdoljak, dr. med. i Jasna Vučak, dr. med., vodile praktični rad o tehnici upotrebe spirometra u radu liječnika obiteljske medicine. Održane su i radionice o hitnim stanjima i liječničkoj torbi (Tanja Pekez Pavliško, dr. med.), zbrinjavanju kronične rane (Tamara Sinožić, dr. med.), prevenciji kardiovaskularnih bolesti (Ivezić Lalić, Ksenija Kranjčević, Davorka Vrdoljak i Jasna Vučak, dr. med.), te EKG­u kod koronarne bolesti (prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković).

Voditeljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, prim. dr. Maja Grba Bujević upoznala je sudionike s reorganizacijom hitne medicine u Hrvatskoj.

Specifičnosti u radu liječnika opće/obiteljske medicine

Holistički pristup, kontinuitet zaštite, prvi kontakt sa zdravom i/ ili bolesnom osobom, prva odluka o sudbonosnom smjeru dijagnostike, a često i terapije, upućivanje na konzultaciju, sažimanje timskog rada, kućno liječenje, specifične su karakteristike rada liječnika opće/obiteljske medicine i treba ih iskoristiti u tom opsežnom području zdravstvene zaštite pojedinca i obitelji. Više od 35% zahtjeva za zdravstvenom zaštitom u općoj/obiteljskoj medicini otpada na emocionalne, psihološke i ozbiljnije mentalne poremećaje, a liječnik ih često previdi ukoliko nisu prezentirani izravno, čak i tada kada su bolesniki upitani o problemima.

Prof. dr. sc. Katić iznijela je niz zanimljivih podataka o primjeni antidepresiva u obiteljskoj medicini

Dobro je poznato da oboljeli probleme psihosocijalne razine često izražavaju tjelesnim pritužbama, pa liječnik, služeći se znanjima i vještinama dijagnoze okrenute edukacije traži uzroke problema brojnom dijagnostičkom obradom, koja često nema pozitivnih nalaza. Jasno je da prepoznavanje bolesnika kao osobe i primjena dobre komunikacijske vještine igraju važnu ulogu u razumijevanju simptoma i predstojeće patologije, a time i dijagnostike, kao i ukupnog zbrinjavanja bolesnika.

Neprepoznavanje nesvjesnih elemenata iz razine odnosa liječnik­bolesnik predstavlja čest uzrok frustracija za liječnika. Interakcija između anksioznog bolesnika i frustriranog liječnika dovodi do niza nesporazuma, koji za ishod imaju nezadovoljnog bolesnika, ali i nezadovoljnog liječnika.

Pretvaranje u pasivnu struku

Iako se prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo broj pacijenata po liječniku u obiteljskoj medicini smanjio s 1817 na 1762 od 1998. do 2007. godine, broj posjeta se u zadnjih godinu dana povećao za 6%, (u prosjeku 53 posjeta na dan). Istovremeno se broj pregleda smanjio za 8%, što znači da se obiteljska medicina pretvara u pasivnu struku koja utvrđuje i liječi bolest, ali ne djeluje aktivno u traženju bolesti.

Primarna zdravstvena zaštita organizirana je na principu otvorenih vrata. Bolesniki dolaze kad god žele i koliko god puta žele. Uvođenjem informatizacije očekivalo se smanjenje administrativnih poslova koji dodatno opterećuju rad, ali za sada se to još nije dogodilo. Povećao se i broj osoba starijih od 65 godina kojima treba kontinuirana zdravstvena skrb, kao što se povećao i broj bolesti i stanja za 18% u odnosu na 2006. godinu. Sve nabrojano  opterećuje rad liječnika obiteljske medicine, koji radi sve više, ali se sve manje bavi medicinskim dijelom svog rada.

Broj upućivanja sekundarnokonzilijarnoj zaštiti povećao se za četvrtinu u odnosu na 1995. godinu. Tako raspodijeljen posao je vrlo neučinkovit i skup. Liječnik obiteljske medicine radi puno, ali s malim rezultatima u odnosu na cijenu zdravstvene zaštite i kvalitetu rada. Boljom organizacijom rada, naručivanjem pacijenata, smanjuje se pritisak na svakodnevni rad te liječnik ima vremena za preventivne aktivnosti i druge kvalitetnije medicinske postupke. To je samo jedna od metoda poboljšanja kvalitete rada u obiteljskoj medicini na kojoj bi, zajedno s ostalim profesionalnim društvima u obiteljskoj medicini, i u suradnji s Agencijom za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu, DNOOM trebao poraditi.

Istovremeno u PZZ­u ne postoji proaktivni pristup preventivnim aktivnostima. Sistematski pregledi su se u zadnjih godinu dana smanjili za 19%, a u odnosu na 1980. za 88%. Obiteljska medicina nije partner Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi u provođenju preventivnih aktivnosti. Programi preventivnih aktivnosti odvijaju se mimo ordinacija obiteljske medicine, s nažalost malim odazivom. Uključivanjem obiteljske medicine u preventivne aktivnosti i partnerskim odnosom između navedenih subjekata, obiteljski liječnik bi aktivnim sudjelovanjem u programima prevencije mogao kontrolirati odaziv na pregled, utječući tako na ishod i kvalitetu izvođenja programa.

Nužna je suradnja DNOOM­a s drugim profesionalnim društvima u pronalaženja modaliteta rasterećenja liječnika obiteljske medicine. Zaključeno je kako bi bilo dobro da liječnik obiteljske medicine preuzme od psihijatra dio zbrinjavanja pacijenata, ali to je moguće jedino ako se tako reorganizira obiteljska medicina.