MEDIX, God. 23 Br. 124/125  •  Pregledni članak  •  Urologija HR ENG

Hormonsko nadomjesno liječenje i poremećaji mokrenjaHormone replacement therapy and micturition disorders

Marina Šprem Goldštajn

Manjak estrogena dovodi do niza strukturnih i funkcijskih promjena u svim slojevima mokraćnoga mjehura, uretre i rodnice, što se klinički očituje nizom simptoma kao što su vaginalna suhoća, pruritus, pojačani vaginalni iscjedak, dispareunija, disurične tegobe, opetovani uroinfekti i nekontrolirano otjecanje mokraće. Estrogeni su učinkoviti u postmenopauzalnih žena kod suzbijanja simptoma prekomjerno aktivnoga mokraćnog mjehura i u profilaksi recidivirajućih uroinfekata, te kod urogenitalne atrofije. U prevenciji i liječenju genitalnoga prolapsa i prevenciji komplikacija kirurškoga liječenja uloga je nejasna. Primjena u liječenju poremećaja mikcijske disfunkcije i dalje je kontroverzna. U liječenju stresne inkontinencije samostalno estrogensko liječenje nije učinkovito.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 23 Br. 124/125

Lack of estrogen leads to a number of structural and functional changes in all layers of the bladder, urethra and vagina. It is clinically manifested by a number of symptoms such as vaginal dryness, pruritus, increased vaginal discharge, dyspareunia, dysuric problems, recurrent urinary infection and involuntary loss of urine. Estrogens are effective in postmenopausal women in the prevention of the symptoms of overactive bladder and recurrent urinary infections, and in the urogenital atrophy. Its role is unclear in the prevention and treatment of genital prolapse and prevention of complications of surgical treatment. The use in the treatment of voiding dysfunction remains controversial. The estrogen alone is not effective in the treatment of stress incontinence.