MEDIX, God. 15 Br. 83  •  Pregledni članak  •  Stomatologija HR ENG

Halitoza - dijagnostika, etiologija, liječenjeHalitosis, diagnosis, etiology, threatment

Slavica Pejda, Ivan Alajbeg

Neugodan dah (halitoza) uobičajena je pojava u populaciji; epidemiološke studije navode prevalenciju halitoze od 50%. Uzrok lošeg zadaha u 90% slučajeva je intraoralne etiologije pa su prema tome stomatološke ordinacije inicijalne ustanove za detekciju i tretman halitoze. Pacijentu s halitozom potreban je individualan terapijski pristup u obliku iscrpne anamneze, stomatološkog pregleda, ocjene oralne higijene te okvirna procjena mentalnog statusa. Halitofobija je snažno subjektivno uvjerenje o lošem zadahu bez mogućnosti objektivizacije simptoma dijagnostičkim metodama. U dijagnostici halitoze koriste se tri metode: organoleptična metoda, mjerenje hlapljivih sumpornih spojeva te plinska kromatografija. Terapija halitoze je individualna i etiološka.

Ključne riječi:
dijagnoza, oralna; halitoza; oralna bolest

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 15 Br. 83

Oral malodour (Halitosis) is commonly seen in the population and epidemiological studies from different partsof the world report prevalence from 30-80%, being normally 50%. The etiology of halitosis is thought to be intraoral in the 90% of the cases, therefore dental setings are of ut most importance when diagnosing and healing halitosis. In every patient with halitosis detailed medical history, dental examination, oral hygiene status and mental status assesment one to be determined. Halitophobia is a severe subjective upon bad breath without any objective clinical signs. Three diagnostic methods are used when assesing halitosis: organoleptic method, measurment of volatile sulphur compounds and gas chromatography. Treatment of halitosis is individual and directed toward etiological causes. 

Key words:
diagnosis; oral; halitosis; oral disease