Guillermo Nagore: Oprostite, koji je put za Jeruzalem?
Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest (HUAB) je prigodom obilježavanja Svjetskog dana Alzheimerove bolesti 21. rujna 2012. ugostila Guillerma Nagorea, španjolskog novinara koji, kako bi poticao na osvještavanje javnosti o problemu Alzheimerove bolesti, pješači od Španjolske do Jeruzalema. Tom je prilikom rekao više o svojima motivima, projektu „Sjećanje je put...“ i načinu na koji svojim angažmanom podiže senzibilitet javnosti za tu tešku bolest.
OGLAS
|
Španjolski novinar i putopisac, četrdesetčetverogodišnji Guillermo Nagore, u suradnji sa Španjolskom konfederacijom udruga obitelji ljudi s Alzheimerovom bolesti (CEAFA) početkom ove godine osmislio je projekt čiji je cilj osvješćivanje javnosti o problemu Alzheimerove bolesti. On je, naime, u ožujku ove godine započeo hodočasnički put od Finisterrea u Španjolskoj do Jeruzalema, koji će trajati 10 mjeseci, a tijekom koga će propješačiti otprilike 7500 kilometara. Glavni cilj putovanja je prolaskom kroz 15 zemalja sudjelovati u aktivnostima lokalnih udruga za Alzheimerovu bolest te pišući blog o svemu proživljenom iznositi zabrinjavajuće činjenice o rasprostranjenosti, ali i nezadovoljavajućem zbrinjavanju osoba oboljelih od te bolesti. Jedna od postaja u misiji Guillerma Nagorea bio je i Zagreb, gdje je u povodu obilježavanja Svjetskog dana Alzheimerove bolesti posjetio štandove Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolesti (HUAB), razgovarao s članovima obitelji oboljelih, članovima udruge, liječnicima i građanima. MEDIX: Gospodine Nagore, možete li reći više o projektu koji provodite u suradnji sa Španjolskom konfederacijom udruga obitelji bolesnika s Alzheimerovom bolešću? NAGORE: Naziv projekt je „El memoria es el camino“, ili na hrvatskom „Sjećanje je put“. Cilj projekta je govoriti o Alzheimerovoj bolesti i potaknuti ljude koji nisu s njome upoznati da počnu o njoj razmišljati. Mislim da ljudi uopće ne razmišljaju o Alzheimerovoj bolesti sve dok ne oboli netko iz njihove obitelji. Tek onda postanu svjesni koliko je to teška bolest. Ona je zapravo najteža upravo za okolinu bolesnika.Po mojem je mišljenju prvi korak u rješavanju problema Alzheimerove bolesti upravo promjena javnog mišljenja. Trenutačno prevladava mišljenje da se bolest događa starim ljudima, koji su ionako pred krajem svoga života. Ljudi nisu svjesni da je osobi s Alzheimerovom bolesti potrebna svakodnevna skrb barem dvoje ljudi. Za takve je bolesnike teže brinuti nego za malo dijete jer mogu biti agresivni i puno opasniji za okolinu. Osim zdravstvenog i socijalnog, ne treba zaboraviti i ekonomski problem. U Španjolskoj tisuće radno sposobnih žena ostavlja svoj posao kako bi mogle skrbiti o rođacima oboljelim od Alzheimerove bolesti. MEDIX: Zbog čega ste odabrali baš ovaj put za podizanje svijesti o problemu Alzheimerove bolesti?NAGORE: Smatram da nas konzumerizam i materijalizam sve više uvlače u zatvoreni krug iz koga je teško izaći. Sudjelujući u hodočašćima po Španjolskoj shvatio sam da na taj način čovjek ponovno prepoznaje stvarne vrijednosti, ljepotu prirode i dobrotu ljudi, a upoznajući različite ljude i njihove probleme ponovno prepozna što je zaista važno u životu. U kontaktu s prijateljima iz Španjolske konfederacije udruga obitelji osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, potresla me težina i ozbiljnost bolesti te sam osjetilo potrebu da pridonesem borbi za podizanje svijesti državnih institucija problemu. Međunarodno hodočašće prilikom koga mogu podizati senzibilitet javnosti za Alzheimerovu bolest čini mi se točno onim što želim i što će potpuno promijeniti i moj život.MEDIX: Koja je glavna poruka koju želite poslati? NAGORE: Glavna poruka je da Alzheimerova bolest nije npr. neizbježni meteorološki fenomen, već bolest protiv koje se treba boriti i raditi na njenoj prevenciji. Isto je tako važno prepoznati koliki je javnozdravstveni i socijalni problem, s obzirom da ne zahvaća samo bolesnika, već i cijelu njegovu obitelj. Zato je iznimno važno da javnost i državne institucije prepoznaju problem i omoguće primjerenu skrb za bolesnike koji boluju od Alzheimerove bolesti.MEDIX: Koji je plan puta? NAGORE: Krenuo sam iz Finisterre u Španjolskoj u ožujku ove godine, a plan je bio tijekom 10 mjeseci propješačiti oko 7500 km kako bih došao do Jeruzalema. To je povijesna hodočasnička ruta otprije 20 stoljeća, nastavak poznatoga španjolskog hodočasničkog puta od Santiaga de Compostele do Finisterre. Dnevno hodam prosječno oko 25 kilometara, pa pretpostavljam da će mi do kraja puta trebati još otprilike šest mjeseci. Od Finisterre do Hrvatske mi je trebalo šest mjeseci. Moj put zapravo prolazi kroz Zadar, do koga sam prošao 3261 kilometar, a u Zagreb sam došao samo povodom obilježavanja Svjetskog dana Alzheimerove bolesti.Kroz Hrvatsku i Italiju sam hodao uglavnom manjim cestama, a kroz Španjolsku i Francusku posebnim putovima kroz prirodu naziva „Camino de Santiago“, kojim svake godine prolazi tisuće hodočasnika. Od Zadra ću nastaviti obalom prema jugu, do Metkovića, zatim kroz Bosnu i Hercegovinu preko Mostara do Sarajeva. Nakon Srbije ću kroz Makedoniju do Grčke, i zatim obalom do Istanbula. Proći ću cijelu Tursku do jugoistočne luke Alanije i zatim brodom na Cipar. Nakon što propješačim Cipar, brodom ću do izraelske luke Haife, i zatim ostaje oko 200 kilometara do Jeruzalema. Put je modificiran i trajat će nešto dulje od predviđenog jer ne želim prolaziti Kosovo i Siriju. MEDIX: Imate li organiziran smještaj i hranu?NAGORE: U Španjolskoj i Francuskoj postoje posebna mjesta za hodočasnike. Projekt ima puno sljedbenika preko društvenih mreža pa često i tako nađem smještaj, a dosta mi pomognu i lokalne udruge za Alzheimerovu bolest. Ni sam ne znam kada ću točno negdje stići pa je uzbudljivo što zapravo često ne znam gdje ću spavati idući dan. MEDIX: Na koji način šaljete poruku na svom putu?NAGORE: Prolazim kroz mnoga mjesta, sudjelujem u aktivnostima nacionalnih udruga za Alzheimerovu bolest te čujem priče različitih ljudi, ali i činjenice koje prenosim dalje i ukazujem na poteškoće s kojima se susreću oboljeli od Alzheimerove bolesti i njihove obitelji. Nastojim ideju promicati i u raznim medijima i društvenim mrežama na internetu, a svakodnevno pišem i blog (www. lamemoriaeselcamino.com) u kojem na jednostavan i zabavan način opisujem doživljaje s puta. Prenoseći priče obitelji osoba oboljelih od Alzehimerove bolesti pokušavam podići senzibilitet javnosti za problem. Više o projektu može se vidjeti i u kratkom dokumentarnom filmu dostupnom na You tubeu „Put je sjećanje...“. MEDIX: Dosad ste prošli Španjolsku, Italiju, Francusku i Sloveniju. Kakva je,u usporedbi s tim zemljama, situacija u Hrvatskoj?NAGORE: Iako mi se činilo da je u Španjolskoj najlošija situacija, bojim se da je u Hrvatskoj još i gora. Iako je naime incidencija bolesti, kada uzmemo us obzir broj stanovnika, proporcionalna onoj u Španjolskoj, Hrvatska ima jednu od najstarijih populacija u Europi, a za zbrinjavanje bolesti od koje trenutačno boluje 80.000 Hrvata postoji samo jedna, i to privatna institucija, dok javnozdravstvena pokrivenost gotovo i ne postoji. Prof. Mimica mi je rekao da je tek jučer na listu lijekova uvršten prvi lijek za liječenje Alzheimerove bolesti. Za deset godina broj oboljelih će se udvostručiti, a nadam se da će u međuvremenu i državne institucije promijeniti stav prema bolesti jer će inače i zdravstveno-socijalnoekonomski problem koji stvara biti dvostruko veći. MEDIX: Gdje je najbolja situacija u svezi s Alzheimerovom bolesti?NAGORE: Od ovih zemalja koje sam prošao, najbolje je u Francuskoj, gdje postoji Nacionalni program za zbrinjavanje osoba s Alzheimerovom bolesti. Za razliku od Francuske, u Španjolskoj su svi napori usmjereni prepoznavanju problema kod državnih institucija i vladajuće politike. Od Alzheimerove bolesti boluje 800.000 osoba, a osim skupih privatnih domova, u cijeloj zemlji postoji tek pokoja državna ustanova za zbrinjavanje tih bolesnika. Problem je što osobe za Alzheimerovom bolešću ne mogu biti smještene u standardnim staračkim domovima, a to javnost ne prepoznaje. U Italiji, primjerice, postoje starački domovi s posebnim smještajnim kapacitetima za takve bolesnike. S obzirom da nemaju dovoljno financijskih sredstava, osobe koje pružaju skrb ostalim korisnicima doma brinu i za bolesnike s Alzheimerovom bolesti. To nije idealno rješenje, ali je bolje nego nikakvo. Idealno je rješenje ono u Francuskoj, gdje zbog budžeta izdvojenog na nacionalnoj razini postoje posebne ustanove isključivo za bolesnike s Alzheimerovom bolešću, o kojima brinu timovi stručnjaka i osoblja.Čini mi se da u zbrinjavanju bolesnika postoje i značajne razlike između velikih gradova i ruralnih dijelova u pojedinim državama, pri čemu je situacija u velikim gradovima značajno bolja i pruža više mogućnosti. MEDIX: Prati li vas netko na putu?NAGORE: U Španjolskoj me pratilo mnogo ljudi, u Francuskoj su mi se pridružili članovi Udruge za Alzheimerove bolesti, ali većinu puta hodam sam. Dosad nisam imao neugodnih iskustava, ali nije lako svako jutro probuditi se i psihički se natjerati ponovno hodati cijeli dan. Nije lako, ali nije lako niti bolesnicima oboljelim od Alzheimerove bolesti i njihovim obiteljima, pa mi nada da ćemo svi skupa uspjeti napraviti iskorak prema rješavanju problema daje snage da idem dalje. |
Španjolski novinar Guillermo Nagore na svom putu od Španjolske prema Jeruzalemu stao je i u Zagrebu kako bi s članovima Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest obilježio Svjetski dan Alzheimerove bolesti |
OGLASI
