MEDIX, God. 20 Br. 112  •  Pregledni članak  •  Neurologija HR ENG

Farmakogenetika antitrombocitne terapije u oboljelih od moždanog udaraPharmacogenetics of antithrombotic therapy in patients with brain stroke

Svjetlana Šupe

Oboljeli od akutnoga moždanog udara (MU) pripadaju visokorizičnoj skupini bolesnika zbog naravi bolesti i oštećenja moždanog parenhima, uz povećani rizik za recidiv bolesti te razvoj nuspojava i životno ugrožavajućih komplikacija zbog primijenjena liječenja. U tih je bolesnika iznimno važna rana primjena individualizirane doze lijeka prema farmakogenetički utemeljenom postupniku, što se u prvom redu odnosi na antitrombotike. Poznato je da se većina o dozi ovisnih nuspojava pojavljuje na početku primjene nekog lijeka. Genotipiziranje omogućuje individualizaciju liječenja, pridonoseći time uspjehu liječenja, smanjenju nastanka neželjenih nuspojava, uz smanjenje troškova. Unatoč pojavi novih antikoagulansa (NOAK), zbog niske cijene i učinkovitosti varfarin je još uvijek najpropisivaniji antikoagulans. Farmakogenetička varijabilnost posljedična polimorfizmu kodnih gena CYP2C9 te VKORC1 odgovorna je za njegov farmakoterapijski učinak, a kombinacija mutacija tih gena ima znatan utjecaj na potrebnu dozu varfarina. Prediktivna vrijednost farmakogenetičkog testiranja utjecaja polimorfizma gena CYP2C9 *1,*2,*3 i VKORC1 1173C > T najizraženija je u prvome tjednu uvođenja terapije, što je osobito važno za brz i siguran antikoagulantni učinak u indiciranih bolesnika s akutnim MU-om. Genotipiziranje može, također, pripomoći u razrješenju terapijskih dvojbi koje se pojavljuju pri odluci treba li, kada i kojim bolesnicima, ponovo uvesti antikoagulanse nakon pretrpljena intracerebralnog krvarenja. 

Ključne riječi:
antitrombotici; farmakogenotipizacija; moždani udar

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 20 Br. 112

Patients with acute brain stroke belong to a high-risk group of patients due to the nature of the disease and damage to the brain parenchyma, with an increased risk of recurrent stroke and the development of side-effects and life-threatening complications due to the applied treatment. In such patients early administration of individualized, pharmacogenetic-based doses is of utmost importance, which is primarily related to antithrombotics. Genotyping allows for individualization of treatment, thereby contributing to the success of treatment, reducing the occurrence of unwanted side effects, while reducing costs. Warfarin, due to its low cost and effectives, continues to be the most widely prescribed anticoagulant, despite the emergence of new anticoagulants (NOAK). Pharmacogenetic variability due to the polymorphism of coding genes CYP2C9 and VKORC1 is responsible for its pharmacological effect, and the combination of mutations of these genes have a significant impact on the required dose of warfarin. Predictive value of pharmacogenetic testing of the impact of polymorphism of CYP2C9 *1, *2, *3 and VKORC1 1173C> T is most prominent in the first week of starting therapy, which is particularly important for a fast and safe anticoagulant effect in indicated patients with the acute brain stroke. Genotyping can also help in relieving therapeutic dilemmas that occur during deciding whether, when and in which patients’ one should reintroduce anticoagulants after having suffered from intracerebral hemorrhage.

Key words:
antithrombotics; brain stroke; genotyping