Evaluacija nutritivnog statusa u bolesnika s tumorima probavnoga trakta

Malnutricija je prepoznat klinički problem posljednjih 30 godina u većine hospitalnih bolesnika, ali ima i visoku prevalenciju u bolesnika s malignim bolestima. Gotovo 20–80% onkoloških bolesnika razvija neki od stupnjeva malnutricije u različitim fazama bolesti bilo tijekom ili izvan specifičnog onkološkog liječenja. Do danas, na žalost, ne postoji univerzalan i standardiziran pristup prevenciji i liječenju malnutricije u onkoloških bolesnika, niti u bolničkim, niti u izvanbolničkim uvjetima. Aktualno poznate testove procjene nutritivnoga statusa, kao i upitnike probira za rizik malnutricije uglavnom provodi specijalizirano medicinsko osoblje. Najčešće se upotrebljavaju podatci o gubitku tjelesne mase kao primarni indikator malnutricije. Gubitak >10% tjelesne mase upućuje na malnutriciju. Ostali često primjenjivani indikatori su serumska koncentracija albumina ili indeks tjelesne mase (ITM). Posljednjih godina u onkologiji se sve češće upotrebljavaju, ali i validiraju od ranije poznati, prilagođeni testovi probira za rizik malnutricije kao što su: PG-SGA i NRS 2002. Uzimajući u obzir tumore probavnoga sustava malnutricija ili rizik malnutricije, najčešće su prisutni u pojedinaca s karcinomom jednjaka ili gušterače.