English abstract: Click here.

Evaluacija morfološki utvrđenog apoptotičkog indeksa

Zbog ogromnog znanstvenog interesa za programiranu smrt stanica u zadnjih 20-tak godina razvile su se i unaprijedile komplicirane ali i skupe metode za detekciju apoptoze ponekad i u različitim fazama apoptotičnog procesa, koje zahtijevaju dosta vremena i laboratorijskog rada. Te metode, kao što su TUNEL, protočna citometrija s inačicama, imunohistokemijske metode i metode hibridizacije in situ i sl. bez obzira na tehnička usavršavanja imaju dosta lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. Očitavanje nalaza tih metoda pretežito je prepušteno istraživačima bez znanja i prakse u morfološkim analizama. Kao što je dobro poznato, osnovne morfološke karakteristike apoptotičnih stanica i apoptotičnih tjelešaca opisane su na temelju klasične svjetlosne mikroskopske analize histoloških preparata bojenih hemalaunom i eozinom. U pravilu apoptotična stanica ima skvrčenu, kondenziranu, tamno crvenu citoplazmu i tamno ljubičastu piknotičnu jezgru, a oko nje se nalazi svjetli „prazan“ prostor (halo). Apoptotička tjelešca su fragmenti raspadnute apoptotične stanice tako da se u svakom fragmentu zgusnute citoplazme obično nalazi i fragment raspadnute jezgre. Kao što je poznato, u blizini apoptičnih stanica i tjelešaca nema upalne reakcije, kao što se to vidi u nekrozi. Zagrebačka grupa za istraživanje apoptoze (Odbor za apoptozu Kolegija temeljnih medicinskih znanosti AMZH) je u više od 25 godina iskustva u istraživanju apoptoze ustanovila da je u svakodnevnom rutinskom radu moguće u klasičnim H+E histološkim preparatima na temelju brojanja u 10 velikih vidnih polja u svjetlosnom mikroskopu utvrditi broj apoptotičnih stanica i tjelešaca (apoptotički indeks), kao što se utvrđuje i mitotski indeks. Razumije se da taj način nije potpuno egzaktan, kao uostalom ni prije spomenute sofisticirane i skupe metode, ali je brz i jeftin. Smatramo da bi danas trebala biti stručna obveza svakog patologa da pri utvrđivanju mitotskog indeksa utvrdi i apoptotički indeks. Možda bi izražavanje tih indeksa kao mitotsko-apoptotički omjer, na primjer 1:1, 1:2, 2:1 i slično, mogao bolje odražavati potencijal rasta istraživanog, obično tumorskog tkiva, nego je to određivanje samo mitotskog indeksa. 

Ključne riječi:
apoptotički indeks, mitotsko-apoptotički omjer, morfologija apoptoze


Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju: MEDIX, God. 18 Br. 100