MEDIX, God. 18 Br. 98/99  •  Recenzija  •  Bioetika HR ENG

Iva Rinčić:
„Europska bioetika: ideje i institucije“

Amir Muzur


Izdavač: Pergamena, Zagreb
Godina izdanja: 2011.
Format: 16,5 x 22,5 cm, uvez: tvrdi
Opseg: 280 stranica

 

Zaslugom medijskog instinkta, ali i činjenice da prefiks „bio“ sugerira teme od životne važnosti, bioetika je već desetljećima izrazito „popularna“ među znanostima: može razočarati nerješavanjem razmatranog, ali nikako i nikada izostankom dinamike i raznolikosti diskursa. U Hrvatskoj, možda zbog vakuuma koji se pojavio u društveno- humanističkom području ideološkom, političkom i moralnom tranzicijom, ali prvenstveno zahvaljujući pionirskim pregnućima Ivana Šegote (1938.-2011.) s riječkog Medicinskog fakulteta i motivacijskoorganizacijskim vještinama Ante Čovića (r. 1949.) sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, bioetika se razvila do neslućenih razmjera koji nerijetko definiraju i diktiraju neke europske, pa i svjetske trendove.

Jedan od takvih trendova lansiran je prije petnaest godina otkrićem djela Fritza Jahra (1895.-1953.), njemačkog učitelja i protestantskog pastora koji je još 1927. upotrijebio kovanicu „bioetika“ i, proširivši Kantov kategorički imperativ na životinje i biljke, zacrtao razvojne pute nove discipline. Do otkrića Jahra vjerovalo se da je bioetiku prvi koncipirao Amerikanac Van Rensselaer Potter (1911.-2001.). Potterove ideje, međutim, suzili su njegovi sljedbenici i sunarodnjaci na „novu“ medicinsku etiku i načela tipična za američku kulturu, pa je otkriće Jahrova učenja pozdravljeno kao osvježavajuće ofilozofljenje bioetike koje konačno uzima u obzir europsku intelektualnu tradiciju, a koje je bilo upravo mesijanski najavljivano konceptom koji su hrvatski bioetičari nazvali integrativnom bioetikom.

Svoj doktorski rad „Teorijska uporišta, postignuća i perspektiva bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji“ Iva Rinčić (r. 1975.), sada već docentica na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, obranila je pod mentorstvom Ante Čovića 12. studenoga 2010. pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a točno godinu dana kasnije pretočila ga u knjigu naslovljenu „Europska bioetika: ideje i institucije“. Knjiga najprije razmatra povijesni kontekst razvitka bioetike u drugoj polovici XX. stoljeća baveći se početnim terminološkim, sadržajnim i povijesnim značenjem bioetike, prerastanjem bioetike iz društvenog pokreta u znanstvenu disciplinu i interdisciplinarno područje, kao i okolnosti nastanka Potterove bioetike kao pokušaja kontrole znanosti. Slijede raščlambe organizacijskih (etička povjerenstva) i normativnih oblika (zakoni i sudska praksa) institucionalizacije bioetike u SAD-u.

Sljedeće poglavlje analizira postignuća bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji, uključujući kratku povijest ideje Europe, Unije i njenih konvencija, povelja i institucija, strukture i političkog aparata. Raščlanjuje se položaj bioetike i bioprava u Europi te značenje Vijeća Europe u polju bioetike.

U poglavlju naslovljenom „Teorijska uporišta bioetičke institucionalizacije u Europskoj uniji“ prezentiraju se glavne teorije institucija – prvenstveno sociološke teorije Émilea Durkheima i Anthonyja Giddensa te antropologijska teorija Arnolda Gehlena – kao i konceptualna uporišta bioetike i bioetičkih institucija u Europskoj uniji, sadržana u učenjima Immanuela Kanta, Fritza Jahra, Alberta Schweitzera i Hansa Jonasa.

Knjigu obogaćuje i pet priloga – rezolucija i preporuka Vijeća Europe, odnosno posebnih tijela, koja se odnose na bioetiku, sažetak na hrvatskome i engleskome jeziku, kazalo imena te popisi tablica i lista s više od 350 literaturnih izvora. Recenzentima knjige bili su prof. dr. Nada Gosić s riječkog Medicinskog fakulteta i prof. dr. Lino Veljak sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Knjiga „Europska bioetika: ideje i institucije“ autorice Ive Rinčić vjerojatno je prva u svijetu posvećena najnovijem trendu europeizacije bioetike. Bavi se povijesnim, kulturnim i intelektualnim preduvjetima razvitka bioetike na našem kontinentu, ali i naznačuje pravac kojim će se ta disciplina razvijati. To je priča o (još jednom) sukobu dvaju mentaliteta dvaju kontinenata koji još uvijek nije razriješen, ali koji nudi krhku nadu da smo stvorili alat i intelektualnu osnovu za suočavanje s rizicima tehnološkog i medicinskog progresa kojemu etički nismo bili dorasli. Europeizacijom bioetike pod utjecajem ideja Fritza Jahra tako smo ujedno reanimirali i zanemarene izvorne Potterove ideje i dali im novi smisao.