Digitalna tomosinteza dojki u svakodnevnoj kliničkoj praksi

Karcinom dojke je najčešće dijagnosticiran maligni tumor u ženskoj populaciji, a drugi je najčešći uzrok smrti od karcinoma u razvijenim regijama. Posljednjih nekoliko desetljeća smanjuje se mortalitet od karcinoma dojke, ponajprije zahvaljujući ranome dijagnosticiranju te novim terapijskim opcijama. Radiološka obrada bolesti dojke ključna je za otkrivanje karcinoma u ranome stadiju, što je od iznimne važnosti za prognozu bolesti u bolesnica oboljelih od karcinoma dojke. Najvažnija dijagnostička metoda u otkrivanju karcinoma dojke jest mamografija. Digitalna tomosinteza dojki poznata i kao trodimenzionalna (3D) mamografija, pokazala se učinkovitijom od konvencionalne dijagnostičke mamografije u probirnoj i dijagnostičkoj obradi, jer omogućuje bolji prikaz i analizu tvorbi u gustomu žljezdanome parenhnimu, analizu poremećaja arhitekture te procjenu postojanja multifokalnih ili multicentričnih lezija u dojci. Negativna je strana digitalne tomosinteze povećana doza ionizirajućega zračenja, ali je ona još uvijek ispod sigurnosnih granica. Digitalna tomosinteza dojke je radiološka metoda, koja prevladava nedostatke mamografije uz prihvatljivo veću dozu zračenja.