Diferencijalna dijagnostika angioedema

Autor: Asja Stipić Marković
Sažetak:

Angioedem (AE) je ograničena, recidivirajuća oteklina supkutanoga ili submukoznoga tkiva, koja nastupa naglo, u epizodama koje traju nekoliko do više sati. Posljedica je ekstravazacije tekućine zbog propusnosti krvnih žila izazvane medijatorima vaskularnih receptora. AE može biti potencijalno fatalan ako su zahvaćene glasnice i jezik. Ozbiljna je bolest ako zahvaća sluznicu gastrointestinalnoga trakta jer imobilizira bolesnika i može dovesti do nepotrebna kirurškoga zahvata. U trenutku pojave simptoma AE-a potrebno je postaviti diferencijalnu dijagnozu, što će omogućiti ispravne i brze terapijske odluke. Inicijalno treba razlikovati alergijsku etiologiju AE-a od akumulacije bradikinina tijekom primjene nekih lijekova (inhibitora angiotenzina I, blokatora receptora angiotenzina, oralnih antidijabetika iz sku¬pine gliptina). Također, treba pomisliti na manjak C1-inhibitora komponente puta sustava komplementa. Taj serumski manjak može imati dvojnu etiologiju: poremećaj gena koji kodira sintezu C1 inhibitora (he¬reditarni AE) ili ekscesivnu potrošnju C1-inhibitora u sklopu zloćudnih i autoimunosnih bolesti (stečeni AE). U dijagnostičkom postupku od najvećeg je značenja određivanje koncentracije C1-inhibitora, C4 i C3 komponenti komplementa u serumu te alergološka obrada. Diferencijalnodijagnostički postupak dat će argumente za izbor jednog od terapijskih modaliteta: antialergijskih lijekova, blokatora bradikinina ili treće mogućnosti – nadomještanja C1-inhibitora pripravkom dobivenim iz plazme ili proizvedenim rekombinantnom tehnologijom. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je neprestano nadzirati stanje dišnih puteva zbog procjene rizika za asfiksiju. U tome mogu pomoći ljestvice za određivanje stupnja težine AE-a pa se na vrijeme primijenjenom specifičnom terapijom mogu izbjeći fatalni incidenti.

Ključne riječi:
angioedem; bradikinin; C1-inhibitor; hereditarni angioedem; inhibitori konvertaze angiotenzina

OGLAS