MEDIX, God. 16 Br. 89/90  •  Kolumna  •  Bioetika HR ENG

Deveti Lošinjski dani bioetike

Jasminka Pavelić

 

U proteklih 40 godina, otkada je prvi put upotrijebljeno ime „bioetika”, nova se znanost razvila kao važna predvodnica suvremene znanosti. No, izvan znanosti teško opstaje to prvenstvo: ne brinu svi o problemima zdravlja niti vode računa o mnogim pitanjima koja pred suvremenog čovjeka postavlja stvarnost. Neka od njih su: poremećena klima, genske modifikacije hrane, nove vrste bolesti i brojne druge aktivnosti kojih do sada nije bilo, ne samo u tolikom broju nego se za njih do prije koju godinu nije ni čulo. Sada bioetika inspirira na nove metode liječenja, traži zaustavljanje zagađenja tla, vode i zraka, daje upute o zaštiti od zaraza i povezuje znanstvenike i razne organizacije u osmišljavanju i izgradnji novih postupaka, koji će ljudima pomoći da lakše žive.

Stupanj razvoja bioloških, medicinskih i tehničkih znanosti, modernizam filozofije i sociologije, u hrvatskim su znanstvenim i intelektualnim krugovima potaknuli iznimno zanimanje za bioetiku S informacijama i javnim diskusijama započelo se prije tri decenije, a potom su objavljene i prve kolektivne bioetičke publikacije. Ubrzo je započela plodna suradnja svih znanosti na bioetičkom polju, te su organizirane serije predavanja i prvi skupovi koji su inspirirali hrvatske znanstvenike na vlastiti doprinos bioetičkom polju istraživanja. Bioetika je uvedena i u sveučilišne i gimnazijske programe. Poslije nekoliko uspješnih međunarodnih znanstvenih susreta na Cresu, prije jedne decenije započeli su Lošinjski dani bioetike, koji su ove godine po deveti put okupili znanstvenike raznih oblasti iz mnogih zemalja na tradicionalnu diskusiju o recentnim bioetičkim pitanjima. Na skupu bioetičara u Malom Lošinju od 16. do 19. svibnja 2010. sudjelovalo je stotinu znanstvenika iz 15-ak zemalja. Do prošle godine bio mu je priključen i specijalni projekat – petogodišnji Forum bioetičara jugoistočne Europe (koji su zajedno organizirali Sveučilište u Zagrebu i Bohumu, Njemačka), a 2008. godine u Rijeci je održan veliki svjetski bioetički kongres.

 

 

Lošinjski skupovi su osobiti po tomu što se na njima ne raspravlja samo o jednoj temi, već se u obzir uzimaju sve oblasti i nijanse bioetičke misli i prakse. To je rezultat široke i multidisciplinarne orijentacije Skupa: da se bioetici pristupa sa svih stanovišta – bioloških i socijalnih, filozofskih i kemijskih, genskih i psihičkih. Za ilustraciju navodimo nekoliko tema: Tehnika, uništavanje prirode i otuđenje od prirode, Genski esencijalizam (spor o GMO-u), Krivnja između sudbine i rizika, Etika održivosti…
Nadalje, na Lošinjskim danima bioetike predstavljeno je i 12 bioetičkih knjiga izašlih u prethodnoj godini, a okrugli stol na temu „Lijekovi između profita i zdravlja” izazvao je medijsku pozornost.

Specijalni duhovni obzor lošinjskom skupu daje teorija integrativne bioetike, koju je postavio prof. dr. Ante Čović, predstojnik Katedre za etiku pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i raniji predsjednik Hrvatskog filozofskog društva te Hrvatskog bioetičkog društva, koji je sa svojim kolegama ustanovio ovaj cijenjeni skup. Tako je ideja pluriperspektivizma, kao koncepcija nove hrvatske filozofije, našla svoju djelotvornu primjenu u bioetičkoj znanosti, koja je medicinska i biološka, ali i filozofska svojim smislom i metodama.
Značaj ovogodišnjem skupu u Lošinju dali su mladi znanstvenici. Bioetika je znanost nove generacije. Pitanje kako će biti sutra, u još su većoj mjeri dileme naše djece i njihove djece. Zato u radu Skupa svake godine sudjeluje i 20-30 studenata i znanstvenih novaka, koji unutar Skupa imaju svoje zasebno okupljanje. Ove je godine tema skupa mladih znanstvenika bila „Bioetika i umjetnost”. Studenti i tek diplomirani biolozi, filozofi, liječnici, pa i književnici zdušno su se isticali svojim predstavljanjem umjetničkih tendencija unutar bioetičke problematike ili ukazivanjem na bioetičke teme kao mogući poticaj umjetničkom stvaralaštvu. Bilo je poučno slušati Igora Salopeka i Vuka Pricu kako govore o medicini kao umjetnosti i o umjetnosti u medicini, Ivanu Čović kako izlaže biopoetiku u djelu „Život životinja” autora J. M. Coetzeea, Marijanu Paulu Ferenčić kako opisuje životinje kao objekt umjetničke prakse, Tanju Prebjeg kako stručno govori o „land artu” i bioetici, te mnoge druge koje ovdje zbog prostornog ograničenja ne možemo spomenuti.

Lošinjski su dani bioetike pravi biser u znanstvenom rokovniku Hrvatske, a njihov doprinos je velik za razvoj ne samo bioetike već i svih znanosti koje se na neki način dotiču sadržaja i dvojbi ovog važnog životnog i filozofskog područja.