MEDIX, God. 18 Br. 100  •  Kolumna  •  Pozitivna psihologija HR ENG

Brak i sreća

Dubravka Miljković

Sve slike s vjenčanja prikazuju lijepa i sretna lica mladenaca uvjerenih kako je ljubav koja ih povezuje posebna i trajna. Da, posebna je kao i svaka druga, a trajna – možda jest a možda i nije. Prema zadnjim dostupnim podacima u Hrvatskoj se sklapa sve manje brakova, razvodi ih se sve više i – sve kraće traju. Konkretno, 2009. godine sklopljena su 22.382 braka, a dvije godine ranije bilo ih je 758 više; na svakih tisuću sklopljenih, razvedeno ih je 227 ili gotovo svaki četvrti. Prosječno su trajali 13,7 godina (dvije godine ranije razvedeno je 207 brakova na tisuću sklopljenih nakon prosječno 14,3 godine bračnoga staža). U usporedbi s ostatkom svijeta, različiti nas proračuni svrstavaju među dvadesetak zemalja s najvišom stopom razvoda. 


 

Kažu da je brak nalik tvrđavi u koju bi ušli svi oni što su vani, a izašli svi oni što su unutra. U svakom slučaju, čak oko 95% ljudi barem jednom uđe u tu bračnu tvrđavu, pa bi se već samo zbog toga moglo zaključiti kako život u braku ima svojih prednosti. Obično se smatra najboljim oblikom zaštite i odgoja djece. U idealnom slučaju izvor je bliskosti, prijateljstva i seksualnog ispunjenja. Omogućuje emocionalni rast i razvoj kroz veću međusobnu povezanost nego što je veza s roditeljima, braćom, prijateljima ili ljubavnicima. Oženjeni/ udane bolje funkcioniraju i fizički i psihički, vjerojatno zbog uzajamne podrške koju si partneri pružaju. Također, brak se povezuje i s većom srećom premda nije posve jasno donosi li brak sreću ili sretni ljudi češće ulaze u brak. Nezadovoljstvo brakom u jednakoj mjeri smanjuje sreću žena i muškaraca.1

Sigurno vas neće iznenaditi podatak da su na početku braka sretnije žene – zato jer su muškarci pod stresom dodatne odgovornosti. To nije i jedina razlika. Za žene je brak mjesto gdje mogu izraziti svoje emocije i slobodno pričati o njima. Muškarci, u prosjeku, drugačije definiraju intimnost: ljubav iskazuju kroz seks, zajedničko obavljanje raznih drugih stvari, pružanje praktične pomoći (usisavanje, pranje prozora...?), ili kroz jednostavno – tu sam. Rezultat je toga da, kako vrijeme prolazi, muškarci u braku dobivaju više od onoga što im je važno. Žene, naime, lakše udovoljavaju njihovim potrebama, a kako su muškarci sami po sebi teški za iskazivanje osjećaja, pa čak i za slušanje o njima, žene su – budući da im je to važno – nezadovoljne. S vremenom ženinom nezadovoljstvu, osobito ako radi i izvan kuće, pridonosi i stres zbog previše posla. (Muškarci valjda u međuvremenu zaključe kako obavljanje kućnih poslova baš i nije neki način za dokazivanje ljubavi.)

Brak je povezan i sa zdravljem. Čak su i u ne baš idealnim brakovima partneri jedno drugomu kakvo-takvo društvo, te emocionalna i druga potpora. Gubitak te potpore (zbog razvoda ili smrti partnera) ostavlja ljude ranjivijima i podložnima kako fizičkim tako i psihičkim oboljenjima. Moguće je da manje zdravi rjeđe ulaze u brak. Ali moguće je i da bračni život pruža zaštitu od razbolijevanja, pa čak ima i izravne utjecaje na imunološki sustav. 2 Jedno je longitudinalno istraživanje pokazalo da su ljudi u braku daleko manje skloni psihološkim bolestima, značajno duže žive (ne samo zato što su manje skloni rizičnim aktivnostima, premda ni to ne treba zanemariti), zdraviji su i sretniji.3

No, u novije se vrijeme smanjuje razlika u zadovoljstvu onih koji žive u braku i onih koji su izvan njega. Muškarci-samci su sretniji nego nekad, a udane su žene manje sretne nego što su to bile prije nekoliko desetaka godina. Zašto? Jedan od razloga je vjerojatno u tome što je mnoge potrebe danas moguće zadovoljiti i izvan braka. Primjerice, samci svoje seksualne potrebe i potrebe za druženjem mogu zadovoljiti i izvan braka, a to je nekad bilo vrlo teško. Osim toga, brak više nije jedini, a ni najpouzdaniji izvor sigurnosti za žene. Budući da nekad nisu imale mnogo alternativa u životu – izgleda da im nije preostajalo drugo nego da budu zadovoljne onom jedinom – brakom!

Dakle, brak može pridonijeti vašoj sreći i zadovoljstvu, ali ako niste u braku ne znači da morate biti nesretni! Očita je onda i logika onih koji jesu u braku, ali s njim više nisu zadovoljni: razvod.

• Brak nije lutrija. U lutriji imaš neke šanse.
• Brak ima svojih dobrih strana: uči te lojalnosti, strpljivosti, samoodricanju i mnogim drugim kvalitetima koje ti ne bi trebale da si ostao samac.
• Puno je toga što bi se moglo reći o braku. No, pokušajmo to ne reći pred djecom.
• Kaže kako ga žena ne razumije, no to je njegova greška. Nije trebao oženiti Kineskinju.
• Moja smo žena i ja bili sretni punih trideset godina. A onda smo se sreli.
• Adam je imao bar jednu prednost u odnosu na ostale muževe: Eva mu nije mogla nabrajati za koga se sve mogla udati da je to htjela.

Što sve utječe na uspješan brak?

Kada se zapravo brak može smatrati uspjelim? Oslanjati se u odgovoru na to pitanje isključivo na ono što ljudi kažu, pa čak i na broj godina koje su proživjeli zajedno, može biti nepouzdano (ljudi su skloni varati i sebe i druge) – iako je to često i jedini kriterij. Istraživanja pokazuju da najviše šanse da uspije ima brak sklopljen u kasnijim dvadesetim. Šanse su još veće ako mladenka nije (već) trudna ili (već) ima dijete, ako su partneri dovršili svoje školovanje, ako u brak nisu stupili naglo, te ako i sami ne potječu iz razvedenih brakova.

Dakako da zadovoljstvo u braku dijelom ovisi i o mnogim drugim faktorima.4 Razmotrit ćemo ovdje neke od njih – one za koje postoje dokumentirani podaci istraživanja.

Prihodi i zaposlenost

Ako ljudi nemaju posao (novac) i njihovo bračno zadovoljstvo je na niskim granama. Osobito se to odnosi na muškarce – vjerojatno zato što manjak prihoda u obitelji izravno povezuju sa sobom. Međutim, za zadovoljstvo u braku ponekad nije dobar ni prevelik poslovni uspjeh muškarca. Naime, on je često praćen prekovremenim radom, tj. stalnim izbivanjem iz kuće. Najveći problemi nastaju ako u tom slučaju žena nije zaposlena, jer, kao, on dovoljno zarađuje. Uglavnom, prije ili kasnije to joj dosadi i počne piliti muža da je zanemaruje i slično.

S druge strane, nema podataka koji bi potvrđivali pretpostavku kako ženino zaposlenje izvan kuće dovodi do raspada obitelji ili tako neke druge grozne stvari. Čak štoviše, u brakovima gdje je i žena zaposlena (i izvan kuće) ustanovljena je bolja komunikacija među partnerima. Razlog je svakako u boljem razumijevanju partnerovih nevolja i nervoza, a ne treba zanemariti ni dodatne prihode.

Djeca

Većina ljudi, osobito roditelja, vjeruje kako su djeca ljepilo odnosa. Mnogi čak i imaju djecu u nadi kako će ona popraviti njihov do tada loš brak. To je zabluda. Rođenje djeteta kod većine mladih parova unese više negativnih nego pozitivnih promjena u njihovom samopoštovanju, međusobnom komuniciranju i konfliktima. Što su roditelji mlađi, to problemi mogu biti veći. Također, što su odnosi prije rođenja djeteta bili lošiji, to će nakon rođenja djeteta biti još gori. Parovi koji su dobro funkcionirali prije, dobro će se snaći i u ulozi roditelja.

Treba reći i da su bračni parovi koji imaju djecu jer to žele i oni koji ih nemaju jer to ne žele – podjednako zadovoljni u braku. Dakle, i ovdje je situacija slična kao i kod zaposlenih majki. Nije samo po sebi bitno imamo li djecu ili ne i koliko ih imamo – nego živimo li onako kako želimo.

Seks

Brak je cijena koju muškarci plaćaju za seks. Seks je cijena koju žene plaćaju za brak. Sretni parovi zadovoljniji su seksom i češće se njime bave nego oni manje sretni. No, ponovno se može postaviti pitanje uzroka i posljedica: jesu li oni sretni pa uživaju i u seksu ili pak dobar seks, zbog obilatog međusobnog nagrađivanja, povećava bračnu sreću? Točnog odgovora nema. Nije da se to ne istražuje, no rezultati koji se dobivaju nisu jednoznačni.

No, sve u svemu, čini se da u nekim slučajevima jadan seks uzrokuje opće bračno nezadovoljstvo, u nekim drugim bračno nezadovoljstvo rezultira seksualnim problemima, u nekim trećim i opće bračno i posebno seksualno nezadovoljstvo pod utjecajem su drugih stvari (npr. nezaposlenosti ili pretjerane zaposlenosti), a u nekim četvrtima to sve skupa nema nikakve veze. Ima naime parova koji su zadovoljni sa seksom i to je jedino s čime su u braku zadovoljni; ima onih što su i bez seksa sasvim zadovoljni, a i onih što su u prvim godinama braka bili zadovoljni sa seksom, a onda nastavili biti zadovoljni bez seksa.5

Bolest

Bolest jednog od partnera može brak dovesti u krizu. No i ta, kao i svaka druga kriza, može biti prigoda da se međusobni odnosi ili učvrste ili pokvare. Primjerice, nakon što muž doživi infarkt, manji se dio brakova pokvari, neki se i poboljšaju (muž počinje više slušati?), a u većini se stanje ne mijenja. I ovdje, kao i u slučaju s djecom, ako su odnosi prije bolesti bili u redu, bit će i u bolesti. Osobno žrtvovanje zdravoga partnera u njegovanju onog bolesnog učvrstit će brak ako onaj bolesni vjeruje da to ovaj radi iz ljubavi, ne iz obveze. A ako su odnosi i prije bili puni ljubavi, onda je i takvu žrtvu lakše objasniti ljubavlju.

Način komunikacije

Uspjeh u braku izrazito je povezan s načinom na koji partneri komuniciraju, donose odluke i rješavaju konflikte. Jedno je istraživanje izbacilo na površinu prilično određenu shemu po kojoj se još prije braka može predvidjeti u kojem će pravcu brak krenuti. Cmizdrenje, obrambeno ponašanje, tvrdoglavost i povlačenje (odbijanje razgovora ili odlazak s poprišta borbe) sigurni su znaci problema. Iznenađujuće je da su svađa i pokazivanje ljutnje, čini se, pozitivni nagovještaji za dobar brak. Naime, probleme se ne isplati potiskivati nego ih treba rješavati. Mnogi ulaze u brak zatvarajući oči pred problemima, nadajući se da će oni sami od sebe nestati nakon što kažu sudbonosno „da“. Nažalost, nije tako, i ma koliko mi zatvarali oči, problemi nas kad tad dočekaju – što kasnije, to gore.

Osobine ličnosti bračnih partnera

Što su partneri psihološki zdraviji i prilagođeniji to je veća vjerojatnost da će njihov brak biti uspješan. Dobar bračni partner ima razvijene socijalne i komunikacijske vještine; emocionalno je zreo, zna kontrolirati svoje emocije; tolerantan je, pokazuje toplinu, spreman je na ravnopravnost u odnosima, sličnih je stavova i vrijednosti, odgovoran je i sposoban zaraditi za život, uspješno rješava probleme i konflikte. (I ne mora baš svemu tome udovoljavati da bi brak bio dobar).

Važna napomena: ljudi kažu da je za svađu potrebno dvoje, ali za loš brak je dovoljna jedna osoba! Možete biti sasvim zdrava i dobro prilagođena osoba a da budete nesretni u braku – ako je vaš partner loše prilagođen ili ako imate nepodudarne stavove, vrijednosti ili životne stilove.

Neki autori smatraju da do razvoda dolazi ne zato što smo odabrali krivog partnera ili partnericu nego zato što se naše potrebe s vremenom mijenjaju. Naime, mi možemo u danom trenutku odabrati osobu koja nam u potpunosti odgovara i zadovoljava naše potrebe. Ali vrlo teško je predvidjeti kako ćemo se mijenjati i hoće li nam osoba i u budućnosti odgovarati. Važnost nekih kvaliteta tokom vremena se mijenja. U nekim razdobljima braka su vrlo važne dok u drugima postaju manje važne, pa čak i nevažne. To su seksualna privlačnost, vještina vođenja ljubavi, sposobnost empatije, spremnost na izražavanje osjećaja i podjednaka inteligencija.

Neki brakovi što su na početku prolazili kroz bure i oluje u srednjoj se dobi smiruju. Partneri naime uspijevaju pronaći dobar temelj za svoj odnos, a obično tada već imaju manje financijskih problema, manje kućnih poslova (ili promijene svoj odnos prema njima, shvate npr. kako baš i nije neophodno svaki dan brisati prašinu), a imaju i više vremena za biti zajedno. Kako bračni partneri postaju stariji, tako se njihove početne razlike, primjerice one u stupnju obrazovanja, religijskoj i etničkoj pripadnosti, obiteljskom i socijalnom porijeklu itd. uglavnom izglade. (Ili pak dovedu do rastave, ali o tome sada nećemo.) Dakle, kad partneri prođu kroz razdoblje romantike, prežive razdoblje nadmetanja i borbe za vlast, odnos se stabilizira, prihvate se njegove dobre i loše strane: stvari postanu predvidljiv(ij)e i manje ugrožavajuće. Doduše, vjerojatno i dosadn(ij)e, no – dobivaju se samo u kompletu.


Etape – gripe
1. godina braka: Lutkice, ljubavi, jako sam zabrinut za svoju dušicu. Jako mi šmrčeš i nema govora da mi okolo hodaš sa svim tim virusima. Smjestit ću te kod frenda u bolnicu da dobiješ najbolju moguću njegu. Znam da je hrana loša. Sve sam već dogovorio: sve ću ti obroke donositi iz Rossinija.
2. godina braka: Čuj draga, stvarno mi se ne sviđa taj tvoj kašalj. Pozvao sam liječnika, a ti budi dobra djevojčica i legni u krevet.
3. godina braka: Možda bi bilo dobro da legneš draga. Ništa čovjeka toliko ne okrijepi kao dobar odmor. Donijet ću ti nešto. Imamo li kakvu juhu iz vrećice?
4. godina braka: Slušaj draga, moraš biti razumna. Čim nahraniš djecu i opereš suđe, idi leći.
5. godina braka: Zašto ne uzmeš par andola?
6. godina braka: Kad bi barem popila cedevitu ili nešto drugo umjesto što cijelu večer kašlješ k‘o slon...
7. godina braka: Zaboga, daj već

Različite profesije – različite definicije
Profesor hrvatskoga jezika: Brak je apstraktna imenica, dok su zaruke gramatičke greške u ranije sastavljenoj rečenici. Oženiti se je glagol koji često odgovara na pitanje koga, međutim najčesće na pitanje koliko? Oženjen je trpni pridjev tog glagola. U čitavom sklopu djeca su imperativ, a kućni prijatelj osobna zamjenica.
Profesor matematike: Zaruke su parni broj koji često zna biti neparan. Brak je računska operacija množenja, a rezultat su djeca. U zarukama on vrijedi 2, ona 1, a punica 0. U braku punica vrijedi 2, ona 1, a on 0. Kućni prijatelj je nepoznanica x, a punica zlo na kvadrat.
Pravnik: Zaruke su parnice, a brak je izgubljena parnica. Djeca su otežavajuća okolnost, a kućni prijatelj olakšavajuća okolnost. Punica je vrhovna instanca.
Liječnik: Zaruke su loša preventiva, a brak je posljedica lošeg zahvata. Djeca su komplikacija, a punica tumor koji nekad zna biti zloćudan. Kućni prijatelj je pogrešna dijagnoza.
Inženjer: Zaruke su projekt, brak je neuspjela konstrukcija, a djeca su neplanirani troškovi. Kućni prijatelj je izvoditelj tehničkih radova, a punica korozija.
Ekonomist: Zaruke su mogućnost plasmana, brak je ugovor, a djeca aneks ugovora. Kućni prijatelj je kooperant, a punica porezni organ.
Glazbenik: Zaruke su duet, brak je disharmonija, djeca su solisti koji zahtijevaju potporu cijelog orkestra, a punica je dirigent. Kućni prijatelj je onaj koji izdrži do kraja koncerta!

Gottmanov ljubavni Big Brother laboratorij
Pet sati tjedno za dobar brak
Promatrajući stotine parova dvanaest sati dnevno, vikendom, u svom laboratoriju – ugodno namještenom stanu s prozirnim zrcalima, John Gottman je s velikom točnošću naučio predvidjeti koji će se par razvesti, a koji će ostati zajedno.
Naznake razvoda su u sljedećim oblicima ponašanja: grub početak svađe, kritiziranje partnera (za razliku od prigovaranja), omalovažavanje, zalijetanje u protunapad, tvrdoglavost, negativni govor tijela.
Jasno je i koji će brakovi s godinama postajati bolji. To su oni u kojima partneri pet sati tjedno posvećuju svom odnosu.
Evo kako je to Gottman izračunao (a te spoznaje koristi za kreiranje programa za poboljšavanje brakova):
• ujutro prije nego što se rastanu kažu jedno drugome po jednu stvar koju će toga dana raditi (5 dana x 2 minute = 10 minuta)
• na kraju svakog radnog dana ti si parovi u opuštenoj atmosferi prepričavaju dan (5 dana x 20 minuta = 1 sat i 40 minuta)
• nježno dodirivanje, grljenje i ljubljenje (7 dana x 5 minuta = 35 minuta)
• sastanak u dvoje u relaksiranoj atmosferi i obnavljanje ljubavi (1 tjedno x 2 sata)
• barem jedno iskreno iskazivanje divljenja i poštovanja dnevno (7 dana x 5 minuta = 35 minuta)

LITERATURA
1. Wilson CM, Oswald AJ. How Does Marriage Affect Physical and Psychological Health? A Survey of the Longitudinal Evidence. Bonn: IZA; 2005.
2. Glaser R, Kiecolt-Glaser JK. Stress-induced immune dysfunction: implications for health. Nat Rev Immunol. 2005;5(3):243-51.
3. Williams K. Has the future of marriage arrived? A contemporary examination of gender, marriage, and psychological well-being. J Health Soc Behav. 2003;44(4):470-87.
4. Rijavec M, Miljković D. Srce moje i tvoje u ljubavi stoje – psihologija ljubavi. Zagreb: IEP-D2; 2002.
5. Seligman MEP. Authentic Happiness. New York: The Free Press; 2002.