MEDIX, God. 14 Br. 78  •  Kolumna  •  Bioetika HR ENG

Bioetički kongres

Jasminka Pavelić, Kiril Temkov

Rijeka je od 3. do 8. rujna 2008. godine bila domaćin Bioetičkog kongresa. Organizatori, tj. Međunarodna udruga bioetike, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko društvo za kliničku bioetiku imali su, prije svega, podršku u Medicinskom fakultetu u Rijeci i njegovoj Katedri za društvene znanosti te u Filozofskom fakultetu u Rijeci. Riječki Kongres smjestio se u povijest razvoja bioetičkih pogleda kao prvi kongres održan u maloj zemlji. Njegove spoznaje i poruke o povezanosti etike sa životom i prirodom, o velikom broju institucija koje se bave bioetičkim pitanjima diljem svijeta, o snazi i novoj orijentaciji medicine za dobro oboljelih, ostat će trajan doprinos razvoju cjelokupne etike čovječanstva

Kongresi, kao jedno od obilježja znanosti, pokazuju da u pojedinom području postoji dovoljan broj stručnjaka koji imaju znanje i želju iznijeti javnosti i ljudima sličnih pogleda, interesa i duhovnih potreba vlastite najnovije spoznaje iz dotičnog područja. Znanstvene tribine, skupovi, kolokviji, simpoziji i seminari su pripreme za kongrese. Značaj i razvijenost neke znanosti mjeri se, između ostalog, i po kongresima. Upravo zbog brojnosti i raširenosti po svijetu, po broju i kvaliteti sudionika i po značaju kazanog na kongresima medicine i njenih disciplina možemo tvrditi da je medicina najrazvijenija znanost današnjice. Tome je dokaz i širina povezanosti znanstvenika iz područja medicine u informatičkom smislu, brojnost časopisa iz tog područja te sredstva koja se ulažu u medicinska i biološka istraživanja.

Problemi medicinske bioetike su univerzalni – zdravlje, hrana, liječenje i lijekovi, ovisnosti, stanje u prirodi i zagađenje okoliša, odgovornost u znanstvenim istraživanjima i postupcima i slično. Međutim, prije nego što su počeli bioetički kongresi, bioetika je imala samo lokalno značenje za dvojbe u medicini. Međutim, danas se svjetsko značenje bioetike dokazuje upravo širinom i značajem njenih kongresa, od kojih je deveti nedavno održan u Rijeci. Bioetika je počela svoj put 1971. godine, ili nešto ranije, raznim vrstama razmišljanja o zdravlju, nasilju, ulozi liječnika i slično. Napisana je i Enciklopedija bioetike i uspostavljeni razni bioetički komiteti, studijski programi, znanstvena društva, časopisi i objavljivane su korisne i značajne knjige, ali tek su kongresi ustanovili pravo međunarodno značenje bioetike, izrazili razvijenost i međunarodnu povezanost bioetičke misli čitavoga svijeta. Prvi je kongres bio u Amsterdamu, potom u Buenos Airesu, San Franciscu, Tokiju, Londonu, Brasiliji, Sydneyju i, prije dvije godine, u Pekingu. Tada je odlučeno da se deveti kongres održi u Hrvatskoj, u Rijeci.

Čime je Hrvatska zavrijedila takvo priznanje i povjerenje svjetske znanstvene elite? Otkud mišljenje da upravo hrvatski bioetičari trebaju i da će znati i moći organizirati tako veliku znanstvenu raspravu, te da će svjetska bioetika u Hrvatskoj imati plodno tlo za razmjenu spoznaja? U znanosti i kulturi opravdanje daju djela i ostvarenja. Ističe se humanizam starijih hrvatskih mislilaca, koji su upozoravali na veliki problem nasilja u suvremenom svijetu i predviđali brzi porast značaja biologije za opće svjetsko mišljenje (prof. dr. Pavao Vuk-Pavlović, 1894.-1976., nastavnik zagrebačkog, te skopskog sveučilišta). Novi su hrvatski znanstvenici zdušno, među prvima u svijetu, prihvatili izazove bioetičkog mišljenja i razvili autentične bioetičke poglede i odgovarajuće akademske studije. Prije otprilike petnaest godina prof. dr. Ivan Šegota počeo je, pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, predavati i razvijati bioetičke ideje i praksu kliničke bioetike. Neprestanim radom, podrškom bioetici i razvojem istraživanja i kadrova, Katedra za društvene znanosti Riječkog sveučilišta postala je centar i rasadnik bioetičke misli u našoj regiji. Usporedo s tim javnost je u Hrvatskoj bila, ranije i bolje nego u okolnim društvima, redovito i iscrpno informirana o bioetičkim dvojbama i rješenjima, čime je unaprijeđen cjelokupni razvoj hrvatske znanosti, socijalnih pogleda i medicine. Bioetičkim su se pitanjima jako rano u Hrvatskoj počeli baviti liječnici, sociolozi, filozofi, teolozi, diskutirajući na tribinama, objavljujući informacije i stavove u znanstvenim, dnevnim i popularnim glasilima i pišući prve knjige posvećene bioetici. To su bile zbirke zajedničkih pogleda, kao npr. djela „Bioetika – etički izazovi znanosti i društva“, koje je uredio prof. dr. Ivan Cifrić (1998.), jedan od najkreativnijih hrvatskih socioloških i bioetičkih mislilaca, i „Bioetika u teoriji i praksi“ (2001.), ili knjiga mladoga svećenika dr. Tončija Matulića „Bioetika“ (2001.) i kapitalni propedeutički rad poznatog etičara prof. dr. Ante Čovića „Etika i bioetika“ (2004.), koji je upravo preveden na bugarski. Zajedno s početkom nastave iz bioetike veoma rano je obranjen prvi doktorat znanosti iz tog područja – „Bioetička edukacija“ dr. Nade Gosić (1999.) pred interdiciplinarnim povjerenstvom, a pod mentorstvom prof. dr. Ante Čovića. Serija brojnih dobrih knjiga „Bioetika“, s karakterističnim skromnim zelenim koricama, činila bi čast svakoj suvremenoj kulturi na svijetu.

Rijeka je bila vrijedan domaćin Bioetičkog kongresa od 3. do 8. rujna 2008. godine. Organizatori, tj. Međunarodna udruga bioetike, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko društvo za kliničku bioetiku, imali su, prije svega, osnovu u Medicinskom fakultetu u Rijeci i njegovoj Katedri za društvene znanosti te u Filozofskom fakultetu u Rijeci. Kongres se održavao na brojnim osebujnim prostorima našega primorskoga grada.

Središnje teme Kongresa bile su usmjerene na kliničku bioetiku koja čini sponu između kliničke medicinske prakse i edukacije iz etike i socijalnih i psiholoških dimenzija zdravstva, s tendencijom da se znanja oprobaju u složenim oblicima i aspektima medicinske djelatnosti, prije svega u bolnicama i kliničkom radu. Prikazano je 690 priopćenja koja su se odnosila na mnoge aspekte kliničkog i istraživalačkog rada. Sudionici su bili iz svih krajeva svijeta, sa svih kontinenata, najviše iz zemalja u kojima je bioetika najrazvijenija – Kanada, Nizozemska, SAD, Japan, te posebice Hrvatska, koju su dostojno predstavili njeni znanstvenici, liječnici, biolozi, filozofi, socijalni radnici, eksperti iz raznih disciplina. Teme priopćenja obuhvatile su veliki broj pitanja, što je i normalno za novu znanost koja razvija najmodernije mišljenje i bavi se najsuvremenijim problemima čovječanstva. Jer bioetika se odnosi na mnoga pitanja – kako postupati u raznim biomedicinskim situacijama, kako razviti spoznaju o novim oblicima bolesti, kako povezati osobni i socijalni interes, kako unaprijediti liječnički rad i omogućiti liječnicima da postupaju ispravno, koji se novi izazovi zdravlju postavljaju pred sve nas, a ponajprije pred liječnike i drugo medicinsko osoblje, itd. Bioetika raspravlja i o složenim i brojnim pitanjima ekosofije i ekološke etike, o svim onim pojmovima i problemima koji imaju prefikse bio i eko. Bioetičke teme su zanimljive i daju šansu ne samo liječnicima da unaprijede svoju djelatnost, već pomažu svim intelektualcima da se užive u duh novog vremena, u kojem se razvija empatija za teškoće ljudi, a misao i energija usmjeravaju na pomoć onima kojima je potrebna. Zato je knjiga sažetaka s Kongresa riznica za doživljavanje širine i značaja bioetike.

Ali mnoga pitanja nemaju definitivni odgovor kao standardni postupak, jer se može reći da je svaki medicinski (ili ekološki) slučaj jedinstven, a ono što koristi nekome, ne mora biti dobro za drugoga. Kao uopće u moralu, i na medicinske postupke utječu socijalni, vjerski, politički i ideološki pogledi, tradicija i razni materijalni interesi. I na riječkom Kongresu se vidjelo da je bioetika u usponu, da je jedna od najvažnijih znanosti današnjice i sutrašnjice. Međutim, pred nju se postavljaju zaista veliki izazovi; npr., često nam se čini da treba žurno uspostaviti neki jedinstveni odgovor, ali koji, opet, nije moguć zbog raznolikosti i mnogostranosti svijeta, životnih nazora i tendencija.

Uz glavne sadržaje Kongresa, skupu je priključeno i nekoliko većih simpozija, kao npr. rasprave o pitanjima feminističkih aspekata bioetike, o odnosu medija i bioetike, o logici i vrijednostima medicinske konzultacije, o ulozi i posebnom značaju sestrinstva u medicinskoj skrbi, o stvaranju i provođenju medicinskih rješenja. U okviru Međunarodne bioetičke asocijacije postoje takve posebne organizacije o posebnim pitanjima, koje upotpunjuju rad na bioetici. Jedan od glavnih pridruženih skupova Kongresu bio je Bioetički forum za jugoistočnu Europu, koji već četiri godine djeluje u Hrvatskoj u organizaciji etičara Sveučilišta u Bochumu i Zagrebu. Na Forumu su prikazana 42 priopćenja o suštini integrativne bioetike i njenom značenju za povezivanje raznih filozofskih i znanstvenih stajališta i spoznaja u cilju razvijanja i stvaranja pozitivnog aksiološkog bioetičkog sustava.

Riječki Kongres bioetike smjestio se u povijest razvoja bioetičkih pogleda, kao prvi kongres održan u maloj zemlji. Njegove spoznaje i poruke o povezanosti etike sa životom i prirodom, o velikom broju institucija koje se bave bioetičkim pitanjima diljem svijeta, o snazi i novoj orijentaciji medicine za dobro oboljelih, ostat će trajan doprinos razvoju cjelokupne etike čovječanstva.