MEDIX, God. 18 Br. 101/102  •  Recenzija  •  Bioetika HR ENG

Goran Ivanišević, Stella Fatović-Ferenčić, (urednici):
"Bioetičke teme"

Amir Muzur

Knjiga izlaganja s I.-XI. proljetnoga bioetičkoga simpozija Hrvatskoga liječničkoga zbora održanih u Zagrebu od 2001. do 2011. godine

Izdavač: Medicinska naklada, Zagreb
Godina izdanja: 2012.
Format: 17 x 24 cm; uvez: meki
Opseg: 574 stranice


 

 
 

Hrvatska je nevjerojatna zemlja, između ostaloga i po bioetici. Od prvih spomena te discipline u člancima Valentina Pozaića u proljeće 1985., preko pionirskih projekata „riječke škole“ Ivana Šegote (1938.-2011.) s Medicinskog fakulteta u Rijeci i ustrojbeno- konsolidacijskih pregnuća skupine oko Ante Čovića sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, zaslužne za originalan razvitak koncepta pluriperspektivizma, Hrvatska je, s akceleracijom u posljednjem desetljeću, izgradila jednu od najpropulzivnijih bioetičkih scena na svijetu, s oko 170 objavljenih knjiga i svezaka periodike te četrdesetak održanih skupova. Danas se o Hrvatskoj govori kao o domovini „integrativne bioetike“ i polazištem najdinamičnije promidžbe „nove europske bioetike“, utemeljene na učenju njemačkog teologa Fritza Jahra (1895.-1953.).

Kako to obično s novim i dinamičnim poljima biva, prisutan je stanovit stupanj nomenklaturne konfuzije. Nije ni čudo: Potter, naime, čija je verzija bioetike k nama stigla prva, skovao je ime discipline lingvistički nedosljedno, krateći „biologiju“ i „etiku“ u „bioetiku“. Georgetownska škola, koja je preuzela od Pottera ime nove discipline (premda dezavuirajući Pottera i njegove izvorne ideje), učinila je još gore: bioetiku je svela na „novu“ medicinsku etiku. I dok je u takvoj, globalnoj, konfuziji postojalo opravdanje za nejasnoće međusobne distinkcije medicinske etike i bioetike, nakon otkrića djela Fritza Jahra, unatrag petnaestak godina, i njegove „bioetike“ bazirane na cjelokupnom „biosu“, takve nejasnoće više nisu nužne.

Medicinska etika se, naime, profilirala kao etika medicinskih zanimanja, dakle, jedna u nizu posebnih profesionalnih etika. Dijeli se na liječničku, sestrinsku i druge medicinske etike, a bavi se odnosom prema bolesniku/pacijentu, javnosti, kolegama i pripadnicima drugih medicinskih/zdravstvenih struka. U okviru istraživanja, proučavanja i promišljanja tih odnosa, medicinska etika se osobito bavi etički problematičnim pitanjima pojedinih medicinskih specijalizacija (psihijatrija, epidemiologija, obiteljska medicina i dr.) te općeprihvaćenim etičkim načelima istraživanja (osobito u medicini/zdravstvu). Odnos prema bolesniku/pacijentu razmatra se u kontekstu općih principa autonomije, neškodljivosti, dobročinstva, pravednosti i drugih (integritet, ranjivost), ali i posebnih načela privatnosti, povjerljivosti i dr. te posebnih pitanja priopćavanja dijagnoze/prognoze i sl.

Bioetika, za razliku od medicinske etike, jest etika teme („etika života“), tj. disciplina koja se bavi problemima zauzimanja stava i odlučivanja (kolektivno, u povjerenstvima i individualno) o životu, svim njegovim oblicima (čovjek, životinja, biljka) i razvojnim stadijima. Tipične teme bioetičkog bavljenja bile bi stoga pobačaj, eutanazija, presađivanje tkiva i organa, kulturom uvjetovana mutilacija tijela, manipulacija genomom (uključujući kloniranje), matičnim stanicama, embrijem i fetusom, vegetarijanstvo/ veganizam i drugi alternativni načini prehrane, pokusi na životinjama te etika čovjekova odnosa prema biljkama.

Jedan od triju znanstvenostručnih skupova koji su se u nas održali tijekom čitavog posljednjeg desetljeća, a koji u nazivu nose ime bioetike, jest i Proljetni bioetički simpozij HLZ-a koji, obično u lipnju, okuplja svake godine u Zagrebu skupinu referenata pod nadzorom neumornog reumatologa, ideologa i promicatelja zdravstvenog turizma, medicinskog povjesničara i etičara mr. sc. Gorana Ivaniševića. Premda skup svake godine posljeduje zbornikom radova, referati iz prvih jedanaest godina prikupljeni su i objavljeni i u najnovijoj knjizi koju su uredili Goran Ivanišević i prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, prvo ime hrvatske povijesti medicine. U knjizi „Bioetičke teme“ ponuđen je 101 članak s temama bioetičke edukacije, prava djeteta, suradnje liječnika i farmaceutske industrije, odnosa liječnika i javnosti, prava i obveza bolesnika, tranzicije hrvatskog zdravstva, zahvalnosti liječniku, liječničke tajne, dostupnosti medicinskih postupaka, odnosa zdravlja i profita i medicinskih etičkih povjerenstava. Šarolikost autora i pristupa pridaje knjizi enciklopedijsku vrijednost.

Kao što je dobro poznato, ruža bi, i da se ne zove ružom, i dalje lijepo mirisala: zato nije važno da je u knjizi većina tema, zapravo, medicinskoetičkih, a ne bioetičkih: G. Ivanišević i S. Fatović-Ferenčić priskrbili su tim djelom čitateljima bogat alat na kojemu im treba skinuti šešir, kao i Anđi Raič, dosljednoj kustosici hrvatske medicinske izdavačke tradicije.