Autologna transplantacija krvotvornih perifernih matičnih stanica u liječenju limfoma
Limfomi su najčešća hematološka neoplazma. Dijele se na B-stanične i T-stanične limfome, dok je Hodgkinov limfom poseban entitet. Hodgkinov limfom se najčešće izliječi u prvoj liniji liječenja, dok je autologna transplantacija indicirana u drugoj kompletnoj metaboličkoj remisiji nakon terapije spasa.U visokorizičnim Hodgkinovim limfomima indicirana je konsolidacija brentuksimab vedotinom nakon transplantacije. Difuzni B-velikostanični limfonajčešći je B-stanični limfom izlječiv u oko 60% slučajeva prvom linijom liječenja. Drugu liniju liječenja predstavlja autologna transplantacija matičnih stanica u drugoj kompletnoj metaboličkoj remisiji, dok su rizici za lošije ishode primarno refraktorna bolest, rani relaps i visoki bodovni indeks. Relaps nakon autologne transplantacije povezan je s infaustnom prognozom. Postoje i limfomi u kojih je indicirana autologna transplantacija matičnih stanica u prvoj kompletnoj metaboličkoj remisiji kao što su limfom plaštene zone ili limfomi T-staničnog fenotipa. Zaključno, autologna transplantacija matičnih stanica predstavlja standardni terapijski postupak u liječenju limfoma koji je značajno utjecao na preživljenje bolesnika.
Ključne riječi:
autologna transplantacija matičnih stanica; brentuksimab vedotin; difuzni B-velikostanični limfom; Hodgkinov limfom; limfom
OGLAS