MEDIX, God. 15 Br. 84/85  •  Pregledni članak  •  Interna medicina HR ENG

AscitesAscites

Josip Čiček, Tomislav Trumbetaš, Marinko Lukić, Goran Povh, Ivana Petrović Juren

Ascites je patološko nakupljanje tekućine u slobodnoj trbušnoj šupljini i najčešća je klinička manifestacija jetrene dekompenzacije. Vjerojatnost da će u bolesnika s cirozom jetre doći do razvoja ascitesa u desetogodišnjem razdoblju iznosi 50%. Abdominalna paracenteza uz analizu ascitesa najbrža je, najsigurnija i najjeftinija dijagnostička metoda za utvrđivanje uzroka ascitesa. Obvezatna je u svih bolesnika s cirozom jetre, inicijalno prilikom prijema u bolnicu te kod kliničke sumnje na razvoj spontanog bakterijskog peritonitisa. Osnovni parametri koji se određuju u ascitesu jesu broj leukocita, koncentracija ukupnih proteina, vrijednosti albumina i kultura. Ključne mjere u terapiji su restrikcija soli i diuretska terapija spironolaktonom i furosemidom. Navedena terapija učinkovita je u 90% pacijenata s cirozom jetre i ascitesom. 

Ključne riječi:
ascites; paracenteza; spironolakton; furosemid

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 15 Br. 84/85

Ascites is defined as pathological accumulation of fluid within the peritoneal cavity and is the most common clinical manifestation of hepatic decompensation. Approximately 50% of patients with cirrhosis will develop ascites within 10 years. Abdominal paracentesis with ascitic fluid analysis is a safe and cost-effective strategy in the differential diagnosis of ascites. Paracentesis is obligatory on hospital admission and on clinical signs and symptoms suggestive of spontaneous bacterial peritonitis. Routine ascitic fluid tests include cell count, total protein, albumin and culture. Treatment based on dietary sodium restriction and diuretic therapy with spironolactone and furosemide is the mainstay of therapy. Approximately 90% of cirrhotic patients with ascites respond to this therapy. 

Key words:
ascites; paracentesis; spironolactone; furosemide