MEDIX, God. 24 Br. 130/131  •  Pregledni članak  •  Interna medicina HR ENG

Arterijska hipertenzija i fibrilacija atrijaArterial hypertension and atrial fibrillation

Martina Lovrić Benčić, Darko Počanić, Mario Laganović

Arterijska hipertenzija najčešća je dijagnoza koja prati bolesnike s atrijskom fibrilacijom (AF). Incidencija AF-a i hipertenzije raste s porastom dobi u cijelome svijetu, a obje su povezane sa znatnim kardiovaskularnim komplikacijama: moždanim udarom, zatajivanjem srca i povećanom smrtnošću. Prema literaturnim podatcima, arterijska hipertenzija (AH) jedan je od najznačajnijih čimbenika rizika za nastanak atrijske fibrilacije. Renin-angiotenzinski sustav (RAAS) nije samo mehanizam važan u nastanku arterijske hipertenzije (AH), već i AF-a. Eksperimentalno je utvrđeno da angiotenzin II uzrokuje hipertrofiju i fibrozu u atrijima, promjene na staničnim ionskim kanalima, međustaničnim pukotinama (engl. gap junctions) i metabolizmu kalcija. Uz navedeno, potiče i pojačane upalne procese i oksidativni stres. U liječenju bolesnika s AF-om osnovni su ciljevi: 1. kontrola srčane frekvencije (ovisno o bolesniku); 2. kontrola ritma – tj. održavanje sinusnoga ritma (ovisno o bolesniku); 3. prevencija tromboembolizma; 4. optimalno liječenje pridruženih kardiovaskularnih bolesti (primjena ACEI-a, ARB-ova, statina te stroga regulacija glikemije, hipertenzije i tjelesne mase). Najvažniji terapijski zahvat u bolesnika s atrijskom fibrilacijom upravo je pravodobna i učinkovita terapija antikoagulantnim lijekovima da bi se spriječio nastup embolijskoga moždanog udara. Smjernice Europskoga kardiološkog društva preporučuju primjenu antikoagulantnoga liječenja s obzirom na procjenu individualnoga rizika prema CHA2DS2-VASc i HAS-BLED bodovnome sustavu, a potrebno ih je prilagoditi u bolesnika s renalnom insuficijencijom.

Ključne riječi:
atrijska fibrilacija; liječenje; prevencija; tromboembolija

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju MEDIX, God. 24 Br. 130/131

Arterial hypertension (AH) is the most common diagnosis in patients with atrial fibrillation (AF). Incidences of AH and AF have been increasing along with a population aging worldwide and are both associated with significant cardiovascular complications: stroke, heart failure, increased overall mortality. According to the literature data, AH is one of the most important risk factors for AF. Renin-angiotensin system (RAAS) mechanism is important for developing both AH and AF. It is experimentally confirmed that angiotensin II causes hypertrophy and fibrosis of atrial tissue, as well as changes in cellular calcium metabolism, in gap junctions, and in ion channels. It also enhances inflammation and oxidative stress. In the treatment of patients with AF the goals are: 1. rhythm control (when appropriate); 2. control of heart beat frequency (when appropriate); 3. prevention of thromboembolic events and 4. optimal treatment of comorbidities (AH, obesity, hyperlipidaemia, diabetes using ACEI, ARB, statins and other drugs). Effective anticoagulant therapy is essential in the prevention of cerebrovascular embolic events. ESC guidelines recommend anticoagulant therapy according to an individual risk assessment (CHA2DS2-VASc and HAS-BLED) and should be carefully adjusted in patients with renal insufficiency. 

Key words:
atrial fibrillation; prevention; therapy; thromboembolism