MEDIX, God. 25 Br. 136/137  •  Recenzija  •  Kardiologija HR ENG

Petar Kes, ur.:
„Akutno oštećenje bubrega“

Momir H. Polenaković


Izdavač: Medicinska naklada, Zagreb
Godina izdavanja: 2019.
Format: 21 x 27 cm; uvez: tvrdi 
Opseg: 1010 stranica, ilustrirano (264 slike, 42 dijagrama)

 

Sindrom akutnog oštećenja bubrega veliki je i rastući javnozdravstveni problem u svijetu jer je, podjednako često u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, nedovoljno prepoznat, ali ima veliku neposrednu i odgođenu smrtnost koja je manje vezana uz bolest bubrega, a više za akutno ili kronično oštećenje drugih vitalnih organskih sustava. Tijekom i nakon epizode akutnog oštećenja bubrega mogući su razni, ali često nepredvidivi ishodi, odnosno, neposredna smrt ili potpuni oporavak bolesnika, pogoršanje kronične bolesti bubrega koja je već postojala, novonastala kronična bolest bubrega i njezino brzo napredovane u završni stadij (uremiju). Zbog sve veće učestalosti, visokih troškova liječenja i mogućih pogubnih posljedica sindroma akutng oštećenja bubrega, danas u svijetu raste zanimanje za taj sindrom, ali još uvijek ne postoji općeprihvaćeni obrazac usmjerenoga djelovanja na suzbijanje etiološkoh čimbenika na koje je moguće djelovati, spoznaja liječnika različitih specijalnosti o pravovremenom dijagnosticiranju, početku, načinu i trajanju liječenja, a vrlo često ni primjerena potpora društveno-političke zajednice.

Zbog složenih patofizioloških mehanizama i dvosmjerog utjecaja akutnog oštećenja bubrega na druge organske sustave i obratno, bolesti drugih organskih sustava na nastanak akutnog oštećenja bubrega, u liječenje bolesnika često su uključeni liječnici različitih specijalnosti. Njihovo djelovanje u preveniranju, dijagnosticiranju, liječenju i predviđanju ishoda sindroma akutnog oštećenja bubrega mora biti usklađeno, a svrha je udžbenika metodički povezati međusobne i višesmjerne utjecaje akutnog oštećenja bubrega na razne organske sustave i obrnuto te približi rješenje problema liječnicima različitih specijalnosti koji se s njime suočavaju u kliničkoj praksi.

U prvom od 65 poglavlja knjige akutno oštećenje bubrega predstavljeno je kao svjetski zdravstveni problem. Iako je u razvijenim i nerazvijenim zemljama različita etiologija akutnog oštećenja bubrega, posljedice su podjednako razorne (visoka stopa smrtnosti, velika mogućnost nastanka kronične bubrežne bolesti, često i uremije te negativan utjecaj na druge organske sustave), a liječenje je skupo i često nedostupno u slabije razvijenim zemljama.

Autori smatraju da na praktičnoj razini treba utemeljiti niz jednostavnih i smjesta primjenljivih mjera koje će omogućiti prevenciju, rano otkrivanje i pravodobni početak liječenja, ali to će biti moguće kada u široj javnosti zaživi spoznaja o zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim posljedicama akutnog oštećenja bubrega, te se osigura politička i ekonomska potpora za provođenje nužnih inicijativa koje će dovesti do potrebnog napretka na tom području.

Jedan od bitnih preduvjeta za procjenu epidemiologije akutnog oštećenja bubrega, koji je danas uspječno riješen i o kojem se raspravlja u drugom i trećem poglavnju, njegova su definicija i klasifikacija pojednih stadija.

Danas poznate činjenice o uremijskim toksinima iznesene su u četvrtom poglavlju. Slijedi pet poglavlja s detaljnim opisom različitih vidova dijagnostičkog pristupa bolesniku i jasno istaknutim indikacijama i kontraindikacijama za pojedine pretrage, kao i njihovo vrednovanje s obzirom na osjetljivost i specifičnost. U slijedeća tri poglavlja prikazana je raznolikost očitovanja sindroma akutnog oštećenja bubrega, a trinaesto poglavlje bavi se patohistološkom analizom promjena u bubrezima karakterističnim za te bolesnike. Slijedi niz od 26 poglavlja u kojima su temeljito opisani najvažniji etiološki čimbenici koji mogu izazvati ili doprinijeti nastanku akutnog oštećenja bubrega.

Međudjelovanje akutnog oštećenja bubrega i drugih organskih sustava opisano je u četiri poglavlja, nakon čega slijedi 8 poglavlja o prevenciji i konzervativnim mjerama liječenja bolesnika s akutnim oštećenjem bubrega.

Poseban je naglasak na održavanju ravnoteže tjelesnih tekućina, elektrolita, acido-baznog statusa, hemodinamici, prehrani, anemiji, reguliranju glikemije i doziranju lijekova. Postupci bitni za nadomještanje bubrežne funkcije dijalizom su opisani u 11 poglavlja. U tim poglavljima detaljno su iznesene činjenice o krvožilnom pristupu za hitno nadomještanje bubrežne funkcije dijalizom, membranama za hemodijalizu i hemofiltraciju, značajkama otopina za dijalizu i nadomjesnih tekućina, kao i metodama antikoagulacije. U posebnim poglavljima dan je potpuni pregled postupaka koji se rabe u nadomještanju bubrežne funkcije (intermitentna i hibridna hemodijaliza, inačice metoda za kontinuirano nadomještanje bubrežne funkcije i peritonealna dijaliza).

Nekonvencionalne metode za pročišćavanje krvi opisane su u 62. poglavlju. Slijede suvremene spoznaje o dugotrajnom ishodu akutnog oštećenja bubrega i etička načela liječenja bolesnika. U posljednjem poglavlju ovog djela iznesene su preporuke Međunarodnog udruženja nefrologa za dobru kliničku praksu liječenja bolesnika s akutnim oštećenjem bubrega. Preostali dijelovi djela su posveta, predgovor, popis autora, opis sadržaja, pokrate i kazalo pojmova.

Udžbenik sadrži brojne originalne fotografije, crteže, grafikone i tablice koji su u funkciji pojašnjavanja pojedinih tematskih cjelina. Na kraju svakog poglavlja istaknute su ključne poruke. Popis literature nalazi se na kraju svakog poglavlja, a reference su navedene u abecednom slijedu.

Sadržaj i struktura djela svjedoče o složenosti sindroma akutnog oštećenja bubrega. Iznesene teorijske postavke povezane su s kliničkom praksom. Na razumljiv i pregledan način prikazan je dvosmjerni odnos akutnog oštećenja bubrega s drugim organskim sustavima. Radi se o originalnom i dinamičnom pristupu složenom problemu sindroma akutnog oštećenja bubrega. Sveobuhvatni pristup problemu očituje se i u činjenici da su u pisanju ovog djela sudjelovala ukupno 64 autora, uglavnom nastavnika medicinskih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku (Hrvatska), Sarajevu (Bosna i Hercegovima), Ljubljani (Slovenija) i Skopju (Sjeverna Makedonija), Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta i Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Radi se o iskusnim liječnicima i nastavnicima različitih specijalnosti (anesteziolozi-reanimatolozi, endokrinolozi, gastroenterolozi, infektolozi, intenzivisti, internisti, klinički farmakolozi, kardiolozi, kardiokirurzi i kirurzi drugih subspecijalnosti, nefrolozi, neurolozi, nutricionisti, nefropatolozi, pedijatri, psihijatri, urolozi i specijalisti medicinske biokemije).

Vjerujem da će ova dobro napisana, precizna i suvremena knjiga naći mjesto na policama mnogih nefrologa, anesteziologa i intenzivista te poslužiti kao osnov za njihovo zajedničko djelovanje kao i suradnju s (ovosno o bolesniku) liječnicima drugih specijalnosti (npr. kardiolozima, gastroenterolozima i liječnicima koji se bave transplantacijskom medicinom). Budući lako čitljiva, knjiga bi trebala biti korisna studentima i ekspertima, kao i onima između njih, specijalizantima i mladim specijalistima nefrologije, anesteziologije i intenzivne medicine, kao i članovima akademske zajednice koji su uključeni u kliničku praksu i/ili znanstvena istraživanja u području nefrologije, koje se preklapa s intenzivnom medicinom.