Preuranjeni i zakašnjeli pubertet
Za dijagnosticiranje poremećaja pubertetskoga razvoja nužno je poznavati normalan pubertetski razvoj i njegove fiziološke varijacije te moguća patološka zbivanja karakteristična za ovo životno razdoblje. Uzimanje podrobnih anamnestičkih podataka i klinički pregled prvi su koraci u procjeni o tome radi li se o normalnim fiziološkim varijantama ili o poremećajima u pubertetskom razvoju. Daljnja evaluacija uz rutinske laboratorijske pretrage uključuje mjerenje koncentracije hormona (u prvom redu gonadotropina, testosterona, estradiola, prolaktina, tireotropnog hormona i tiroksina) i slikovne pretrage (rendgenogram zapešća radi određivanja koštane zrelosti, ultrazvučni pregled gonada, MR-prikaz hipotalamo-hipofiznog područja s primjenom kontrasta i prema potrebi drugih žlijezda i organa). Liječenje je usmjereno na akutne i kasne posljedice preuranjenog puberteta, zakašnjelog puberteta ili izostalog pubertetskog razvoja. Sve poremećaje pubertetskog razvoja trebalo bi otkriti što ranije i bolesnika uputiti pedijatru endokrinologu da bi se postavila točna dijagnoza i započelo odgovarajuće liječenje.
Ključne riječi:
dijagnoza, preuranjeni pubertet, zakašnjeli pubertet
OGLAS